Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/apatrida

Marketing

Revolucija jede svoju vlastitu djecu

Na ručku, a ako mi netko kaže da je jelo i piće u estetskom i etičkom ( Kierkegaard) okružju potpuno suvišno, nek se friga jer ne razumije baš ništa. Loša estetika je loša i etika I tu nema sumnje, iako sumnje uvijek ima, jer... Ako nema sumnje onda je sve riješeno. Našli smo put kojim trebamo putovati i sve što nam je zapreka na putu rušimo, mrvimo, ubijamo, kako to inače revolucije rade u što se uklapa krilatica . Revolucija jede svoju vlastitu djecu. Pri tom nećemo spominjati ostalu vanrevoluconarnu djecu, tzv kopilad koja su smetnja sama po sebi.

Što da kažem. Ručak itekakav. Kuhar mmmm tu se nema što dodati i oduzeti.. Predjelo školjke, razne na bijelo – možda se zove buzara- bijelo vino, sol, papar, luk i petrusimul, maslinovo ulje. Miris na more. Ne znam u čemu je vic, ali rijetko osjetim more u toj kombinaciji. Možda zbog previše nekih od dodataka. Potom manistra s plodovima mora. A plodovi mora. Lupari i volci- izvađeni negdje s nekih hridi i čistog pijeska, pa škampi et cetera. Za lizat prste. Kruh koji je napravio domaćin, da domaćin, jer je domaćica potpuna analfabeta što se tiče kuhanja. Salatu na kraju kolač, kava, a u međuvremenu se pilo bijelo vino, zaboravila koje, rado bih ga reklamirala.

Domaćin nakon ručka rado baci pižolot, pa smo nas troje ostali u razgovoru ugodnom naroda slovinskoga
Različitih godina, najmlađi od mene mlađi 20 godina.
Oboje vrhunski stručnjaci- usudim se reći svjetski. Mogla bih zatvoriti oči i uživati u rapsodiji umova i znanja. Ne znam zašto vole moje društvo. Pada mi na pamet samo moja čista i predana vjera koja se još traži. Možda tolerancija? Ne znam, ne znam.., možda i bezrazložno.
Svega pomalo. Zadovoljstva i nezadovoljstva radom naše djece- automatski stanjem u društvu. Pitanjima zašto i kako generacije raznih godina biraju različite putove. Padanje pod utjecaje. Površnost. Nepoznavanje uzroka, paušalna promišljanja i mediji. Naročito mediji. Njihov utjecaj i utjecaj na njih same kroz gazde i stranke. Stranački utjecaji i gdje se sve kriju opasnosti, a mi ih ne prepoznajemo.
Reći ćete gdje je tu pamet i znanje. U svakoj se poštenoj i nepoštenoj kući, kafićima i drugim sijelima razgovara se o svemu tome.

Jes, razgovara se, ali rekla bih, ovdje je u pitanju analiza kroz prošlost, sadašnjost i moguće predviđanje budućnosti.
I drugi to rade reći ćete. Istina, ali iza mojih sugovornika stoje studije, napisana djela i nepotkupljivost. Ne pripadaju nikakvoj stranci, nikakvim krugovima. Izborili su se za taj status upravo kroz demokraciju ( kakvu takvu) i ulazak u Europsku zajednicu. Otvorene su im mogućnosti za šira komuniciranja po raznim kontinentima. Prisustvovanje nečemu što su sami zaslužili i birali a ne kojekakva događanja iz vremena jednoumlja u kojima je naša vrla znanstvena zajednica ( naravno ne svi, ali tragovi se debelo vuku) napredovala uz pomoć podobnosti, razne.
Tko je uopće mogao putovati i učiti po Amerikama i Europama u vrijeme Jugoslavije.

Ili meknimo na primjer slučaj korčulanske ljetne škole i praksisovaca.

-------------
Korčulansku ljetnu školu osnovali su ugledni filozofi ljevičari sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Gajo Petrović, Milan Kangrga, Predrag Vranicki i Rudi Supek, pridružili su im se kolege iz Beograda i Sarajeva, a na otok su dolazili neki od najvećih kritičkih mislioca tog doba, od Herberta Marcusea do Ericha Fromma. Pridružili su im se i Danko Grlić, Vanja Sutlić, Ivan Kuvačić i drugi, te mlađi kolege, studenti, postdiplomanti ili asistenti - Žarko Puhovski, Nadežda Čačinović, Božo Kovačević, Lino Veljak, Eduard Miler, Rajko Grlić, Sead Alić i drugi.

Pokupila s članka na internetu

Stvar je lustracije. Tako mislim. I to što se danas događa s znanstvenom zajednicom i prepisivanjem. Kad bi se otvorili razni papiri svašta bi se dokazalo i doznalo. Sve se pokušava zataškati jer mnogi imaju putra na glavi. I još su moćni.

Ali,tko je bez grijeha neka prvi baci kamen.

Post je objavljen 13.02.2017. u 19:09 sati.