Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/otokpiwa

Marketing

TIHO NIKOZIJSKA FEKALNA VODA TEČE

Šećući po strogom centru grada Nicosije, uz samu južnu stranu međudržavne granice, nailazi se uglavnom na bravarske i stolarske radnje. Nevjerovatna 4 bloka, doslovno jedna do druge, sa uparenim skladištima i radionama. Gdje ćeš boljeg i logičnijeg mjesta za drvodjelce i bravare od srca povijesnog grada?!

Granica, Zelena linija nemilice siječe utvrđeni centar, dobro prokrvljen ulicama i skverovima, fino, relativno nepravilno tkanje. Siječe ga na set ćor-sokaka. I sa jedne i sa druge strane. Budući da od podjele, od koje je prošlo skoro pola stoljeća, još nisu izgradili bajpase, izgleda kao da se ljudi i dalje nadaju kako će podjela jednom nestati i grad će se vratiti u prvobitno, logično stanje. Dodatan dokaz tomu je nezgrapnost Linije. Čovjek bi očekivao junački dimenzioniran armiranobetonski zid. Međutim, "po srid sride centra" određen je tek niz ispražnjenih kuća koje su tamo gdje imaju međuprostore - ulice - plombirane običnim metalnim kantama, vrećama s pijeskom, (omiljenom) žicom bodljavicom i, svako toliko, provizornom osmatračnicom sa pajdom koji sviri u njoj.

Život se odvija najnenormalnije. Da nema tih drvodjelskih i bravarskih radnji, zainteresirani turist ne bi niti skužio da se radi o ćor-sokacima. I naravno, ne vidi se na drugu stranu, osim na uskom graničnom prelazu. Nema milosti.

Jedino što objedinjuje grad jest kanalizacijski sustav. Sasvim očekivano, svaki kanalizacijski sustav ima jedinstveni pad, projektiranu mrežu koja kupi fekalne vode prema nekom punktu na kojem se vode tretiraju i vodi dalje u more ili rijeku. Kanalizacija nikad ne ide uzbrdo. Nakon podjele, cijevi se očito nisu raskopavale eda bi se polovina pada sprovela na jug već su ostale kakve jesu. U ovom slučaju, vode se kupe u stanicu na sjevernoj strani i u njoj pročišćavaju (što grčki Ciprioti plaćaju turskom komunalnom preduzeću). Prije finalnog ispuštanja u prirodu, sjeverna strana ih tokom ljeta koristi u sustavu irigacije poljoprivrednih površina (koje doduše nismo imali prilike vidjeti, ali priča se da ih ima). Kako ovdje nema puno kiše tako da je navika zaista hvalevrijedna i vrlo ekološki osviještena.

Drugim riječima, suprostavljene strane ispod zemlje združuju svoje izlučevine i kućanske i druge vode, grče i turske, koje onda sretno, u punoj prožetosti i zajedništvu odlaze u voljeni Mediteran.



Post je objavljen 11.02.2017. u 19:12 sati.