Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/poduzetnicauhrvatskoj

Marketing

Kako sigurno nećete dobiti posao

Kada se vaš biznis širi, dobijete volju i potrebu zapošljavati.
Prvo se krenete raspitivati među kolegama, imaju li koga za preporučiti...
"Nemam ti, ma ne znam, ne bih ti baš nikoga preporučila da sam ziher da će dobro raditi. A jesi lzvala HZZ?" - česti su odgovori
Ne predajem se pesimizmu jer, hej! pa u Hrvatskoj ima tisuće i tisuće kvalitetnog nezaposlenog kadra! I ja ću sigurno naći nekog super super!
Nakon par dana oglas se objavljuje kroz HZZ, Facebook, Twitter i slične kanale i vijest o potrazi za super osobom u super rastućem projektu za lijepu početnu plaću i fenomenalno radno okruženje i atmosferu je vani! Juuuhuuu!

Prvi dan
1 primljeni CV, bez molbe. Općenito napisan, s nimalo pokazane želje da bi osoba iole željela raditi baš kod mene

Drugi dan
2 primljena CV-a, sa zanimanjem koja su blizu marketingu kao krave od Mjeseca

Treći dan
3 primljena CV-a bez kontakt broja, imalo opisa u životopisu o školovanju i radnom iskustvu, te sa nijednom jedinom rečenicom o tome što im je 'upalo u oko' kod našeg natječaja.

Nema veze, idem pozitivno dalje i pozivam troje na razgovor.
"Gdje ste vi? u Prečkom? A kako da ja dođem do vas? Ok, vidjet ću..."
Rekao je prvi i nije se pojavio...

Druga je odgovorila ovako...
"Da, da, ja sam. Razgovor za posao? Da dođem? Ok, može. Nikako mi ne odgovara sutra. Možete li prekosutra? U 11h? Hmmm, ne bih mogla. Možete li u 13h? Da, da, hvala, vidimo se."
I pojavila se u 13h haleluja!

Započinjem razgovor veselo i prijateljski, razmišljajući da olakšam curi i pokažem da smo mi vrlo opuštena ekipa.
I cura, sa savršenim obrazovanjem i savršenim životopisom te savršenom molbom mi odgovara:
"Da vam budem iskrena, nisam očekivala da ćete me zvati. Znate, ja vam sad radim ilegalno. Ha ha ma ne ilegalno, mislila sam reći na tuđi studentski. I tako ću do kraja ožujka, jer moram. Tako da jedino ako bi vama odgovaralo od ožujka. Da. A i da vam budem iskrena, ne bih ja baš radila u marketingu, više bih komunikacije ali da ne moram puno ljudi zvati jer mi je to onako uf, teško znate. Znam, nije dobro da ja sad tu svoje mane govorim, ali znate ja bih najradije radila u modnoj industriji, to me jako zanima i da malo radim s modom možda u nekoj agenciji a onda da prijeđem kod njihovog klijenta. Znate, da vidim kako je i s druge strane, baš u nekoj tvrtki. Pa bih ja onda radila kod vas npr.6 mjeseci i onda kod vašeg nekog klijenta 6 mjeseci i onda bih odlučila gdje dalje. Ali najiskrenije, najradije od sveg bih odmah radila za sebe. Ne znam još što i kako i nemam baš iskustva i strah me, a i savjetnici u HZZ-u me tjeraju da idem na razgovore a meni to nije interesantno. I, neću vas više gnjaviti, ali baš bih najradije naj naj da me HZZ makne iz evidencije i da onda počnem raditi za sebe. Ali nisam još sigurna. Moram razmisliti. Mogu li vam javiti što bih do...petka?"

Draga Doroteja. Ovo ne da nije bio nimalo ugodan razgovor za posao, već ti od srca savjetujem da na ovakve razgovore više ne ideš. Ne želiš biti u evidenciji HZZ-a? Odjavi se i traži sama. Ne želiš raditi po agencijama? Ne idi na razgovore s njima. Ne želiš zapravo raditi nigdje, osim za sebe? Kreni korak po korak i počni razvijati projekt, koji želiš pokazati svijetu.

"Oprostite, znam da sam vam potrošila vrijeme, kao i mnogima prije vas. Zato me i nitko ne želi zaposliti. Ne znam ni sama još što želim iako idem prema 27-oj..."

Čitaj, istražuj, informiraj se i razgovaraj sa roditeljima koji te hrane, prijateljima i braćom. Nemoj obilaziti ljude i tvrtke, tražeći nešto što ne želiš nikako. Shvati sama sa sobom ŠTO JE TO ŠTO ŽELIŠ RADITI, a zatim se javi upravo takvim firmama i ljudima. Prouči čime se bave. Oduševi ih otvorenom molbom i razgovorom u 4 oka. Oduševi ih toliko da požele zaposliti te istog časa. Daj sve od sebe i sigurno ćeš uspjeti!

"Jooj hvala vam...rijetko tko mi ovako iskreno kaže, a svi nas plaše...."

A je li na razgovor došla i treća osoba?
Sa podosta lošim životopisom, skoro pa nikakvom molbom i nezavršenim fakulteteom, pojavila se ona! "Hvala vam što ste me primili, baš sam se jako razveselila vašem pozivu! Proučila sam sve što radite i vidim se u projektu odmah, ma krenula bih raditi sutra! Vrlo sam vrijedna, brzo učim i sve što god budete trebali, ja sam tu. Mislim da imamo jako jako velike šanse za ogromni uspjeh i sigurna sam da ćete sa mnom prosperirati!"

Woow! I eto. Sa fakultetom ili bez, sa molbom ili bez, sa savršenim edukacijama ili bez ikakvog završenog tečaja, na kraju posao dobivaju oni koji na razgovor za posao dođu sa stavom i željom, da znaju gdje žele biti i kuda (barem otprilike) stići. ludthumbup




Post je objavljen 08.02.2017. u 13:05 sati.