Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/luki2

Marketing

Imam osjećaj....ne, nego znam....

da mi se vraća moja kreacija, želja za pisanjem...Toliko, da bih najradije paralelno pisala novu knjigu i bavila se doktoratom....A vjerojatno sam dovoljno "luda" da, na uštrb sna, i pokušam tako nešto....:))))) Svjesna sam da kreativnost i želja za pisanjem proizlazi velikim dijelom i iz mojih raspoloženja, želja, trenutaka - i toga kako se osjećam, sretno, ispunjeno ili pak tužno i pokislo...:)))) Točno prema nekim životnim fazama....
Kao kobac "vrebam" te trenutke, ne bih li privukla inspiraciju i kreaciju i čvsto ih vezala za sebe - da mi ne pobjegnu....Da ne nestanu, kao uplašene životinjice ili kao svjetlost kada se sakrije pred mrakom.....U neki najdublji kut...
Čudno je to, no ni kreacija ni inspiracija nisu baš neke strpljive dame, i ako im se ne posvetiš toga trenutka kada one to požele - dižu se žurno, i odlaze kod nekoga tko ima više razumijevanja, više snova, više želje....A to nikako nije dobro!
Jer - nikada ne znaš hoće li te dvije gospođe ikada više naći vremena za Tebe.
Veselim se, sretna sam kada navrate, pogotovo kada se to dogodi nenadano, naglo, vatreno i kada te dvije tete pokažu namjeru malo dužeg ostanka u mome biću.
To znači da će sigurno iscrpiti svu moju energiju, ali i to da se neću prestati smiješiti dok su u gostima kod mene. Nečim sam ih zaslužila, znam...Vjerojatno, moglo bi biti, da je to moje su-osjećanje, moja empatija prema samoj sebi i drugima, moje razumijevanje stvari....Nema ih što drugo privući u moj dom....I da - nedavno sam napravila veliko spremanje i ostavila nekoliko praznih ladica, ukoliko gošće navrate. Možda im se to svidjelo....Možda su zato došle...
A možda, samo možda ih šalje moja baka, negdje gore s Neba, da me čuvaju i paze.....I da nakon njihovog odlaska nastane nešto, što mogu podijeliti s drugima...
Ali, nemojmo se zavaravati - sve što radim, sve što pišem - radim i iz čistog zadovoljstva i velike ljubavi - ali najviše zbog same sebe, kao da se time "obračunavam" sa svime što me ikada tištilo ili naprosto nešto, što želim sama sebi objasniti....
I tako je najbolje. Ispadne najljepše. Ja, i nehtijući, prenosim svoje misli drugima, koji se u velikom dijelu mogu poistovjetiti s onim, što se upravo događa ili im je blisko moje razmišljanje....Treba znati i moći, osjetiti pravi trenutak kada izaći sa određenim idejlama, djelima, radom - kako bi bila razumljiva i kako bi se drugi mogi poistovjetiti sa mnom i reći: "Gle, pa ja sam to već negdje nekada proživjela ili čula negdje sličnu priču od nekoga."
U životu ne dobijemo puno prilika - pa je potrebno baš svaku pokušati iskoristiti.
Jučer sam dobila još jednu "injekciju" dobrog raspoloženja i inspiracije - "La La Land"......
Jako lijepa filmska priča (uz glazbu, koja savršeno prati radnju!) i uvjerena sam da će ovaj film biti prepoznat i da će opravdati moge Oscare, za koje je nominiran....
Uglavnom, da ne kvarim doživljaj onima koji film nisu gledali - neću detaljno govoriti o radnji, nego ću radije reći kako sam ja razumjela film....
Jedan potez u životu može promijeniti slijed događanja ili brzinu samoispunjenja (unutarnjeg mira) kojem težimo - no, išli mi ravnim putem bez prepreka ili zaobilazno - svi putevi vode do jedine "poznate" u jednadžbi - a to smo mi sami. Samospoznaja, ciljevi, ljubav - sve se to nalazi na našem putu...A što ćemo na putu "A" sresti gospodina "X", a na putu "B" gospodina "Y" - jednako su vrijedni i dobri - jer su "naši", pripadaju nama. Instinkt, sreća ili naprosto jedna dan odrede, kojim ćemo putem krenuti. Sa oba puta, ne zaboravimo, stižemo do našeg cilja (ciljeva).... Topla preporuka za gledanje....
I još samo veliki, zadnji pozdrav gospodinu Predragu Matvejeviću, s kojim sam vodila vrlo duge i zanimljive razgovore. Jedna topla, draga duša; puna malih bisera mudrosti....
Ljub, vaši L+B+G


Post je objavljen 04.02.2017. u 23:27 sati.