Moja je praznina konstanta
S očiju me srdžba hvata
I lijepi na usne od žada,
Evo, upravo sada...
Moja je mladost podmirena
Stabilnost poljuljana, podmićena,
I neće pamtiti riječi ko voće
Tek slatke bedastoće.
Najeo sam se luka zbog ljudi
Pa sad pored mene budi...
I diši, miriši pa mi uzdah usliši
Na osunčanoj kiši...
Post je objavljen 19.01.2017. u 11:32 sati.