Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/b-612

Marketing

POGOVOR 2801 - 3500

Iz vojske sam izašao s olakšanjem i kutijom Croatie premda sam već tada prestao pušiti.
Napokon sam mogao započeti svoj studentski život u Zagrebu radi kojega su svi oko mene strahovali i mene njime strašili.
Zbilja nemam pojma čime su me plašili. Prijemni sam položio bez problema. Bio sam dvadeset drugi na popisu.
I studentski dom sam dobio bez problema.
I fakultet je započeo bez problema. Iz odgovornost prema roditeljima i iz inata prema susjedima i rodbini, primio sam se knjige i učio kao nikada prije u životu. I nikada kasnije. I plodovi nisu izostali. Na najteži ispit prve godine, što zbog teškog gradiva što zbog teškog profesora, usudilo se izaći svega šestoro studenata. A samo smo trojica položili. Kad sam na ispitnom roku vidio da sam se prošetao ispitima i da se ne trebam baš toliko truditi, prestao sam intenzivno učiti. Kasnije se kao veliki problem pokazalo to što nisam polovičan čovjek, nego kad nešto odlučim, onda se potpuno posvetim tome. Tako da sam se potpuno posvetio neučenju. I s plodovima koji su se očito pokazali već na ljetnom ispitnom roku.
Jedan od trojice koji smo prošli onaj ispit bio je čovjek kojega sam tek na ispitu primijetio. Skromni i samozatajni čovjek. U drugom semestru sam ga malo promatrao i divio se njegovoj marljivosti. I njegovim diskusijama na seminarima.
Baš volim pametne ljude. Ali ne umišljene i samodostatne pametnjakoviće, nego ljude koje osim znanja krasi i mudrost i normalnost. A ovaj je baš bio takav. Imponirao mi je. Ali, u to vrijeme sam sve rjeđe svraćao na fakultet i nisam baš imao vremena družiti se s njim. Zapravo nisam siguran jesmo li uopće ikada razgovarali.
Koliko god sam na prvom semestru bio uspješan, toliko sam na drugom bio neuspješan. Jasno su se vidjeli plodovi predanoga rada na prvom semestru, a još su očitiji bili plodovi predanoga nerada. Tako da nisam uspio upisati drugu godinu. A niti sam uspio dobiti sobu u studenskome domu.
Sljedeće jeseni sam unajmio sobu kod nekih čudnih ljudi. Kod dvoje ljudi koji su bili skroz nenormalni. Morbidni, naporni, mušičavi i smrdljivi. Bilo mi je teško i patio sam.
– Kako ti je živjeti kod strica i strine? – Pitali bi me ljudi, a ja nisam nikome otkrivao istinu. Pogotovo se nisam usudio reći istinu roditeljima.
Srećom, onda se dogodila jedna lijepa stvar. U ulici u kojoj su živjeli moji stric i strina, a i ja s njima, propao je asfalt i otvorila se neka prijeteća rupetina. Pozvali su radnike koji su se raširili i počeli popravljati stvari. Među njima je bio i onaj genijalac s fakulteta. Doduše, nisam ga viđao od početka godine, ali mislio sam da se zavukao negdje i po običaju sluša predavanja i uči. Iznenadio sam se vidjevši ga s krampom u ruci kako kopa po stričevoj ulici.
Iznenađenje je bilo veće kad sam mu se javio, jer je i on mene prepoznao i s radošću pozdravio. Rekao je kako se oduševio načinom na koji sam odgovarao onaj najteži ispit prvoga semestra, a još više mojim diskusijama na seminarima.
– Ea.
– Koliko je netko naučio znaš po odgovorima, a koliko je netko pametan znaš po pitanjima. A mudrost se iščitava iz potpitanja.
Grčevito sam nastojao na to postaviti barem neko potpitanje, ali mi nije išlo.
Zato sam konstatirao:
– Ne viđam te na fakultetu.
– Odustao sam od fakulteta.
– Ti?
– Da. Odustao sam od fakulteta. Kako tebi ide?
– Mene nagovaraju da odustanem.
Predložio mi je da odemo na kavu. Sjeli smo i narazgovarali se. Ni tada ni kasnije mi nije rekao zašto je odustao od fakulteta. Ali mi je rekao drugu važnu stvar. Kad sam mu ja spomenuo svoj život sa stricem, on mi je ispričao o svojoj teti iz Kanade. Ta njegova teta ima kuću u Zagrebu u kojoj on živi, ali i jedan stančić u potkrovlju neke zgrade.
– Ako želiš, mogu joj reći da ti ga iznajmi.
Pristao sam i isto popodne sam se odselio od strica u taj tetin stančić u kojemu sam i danas. To se pokazalo i ekonomski veoma mudar potez jer mi je teta iznajmila stan za jedan kanadski dolar mjesečno.
– Ti si pravi Čarobnjak. Čarobnjak iz Ozlja.
– Ne znam čime si šarmirao tetu. Meni je kuću iznajmila za pet dolara.

Post je objavljen 17.01.2017. u 20:53 sati.