Pregled posta

Kako sam ubila Fidela Castra

Ono kad na desktopu kompjutera imaš dva dokumenta : Kako smršaviti i recept za masni sir.

Ekološki osviještena kakva jesam, kupila si ja menstrualnu čašicu.
Vjerno i sabrano pročitah upute.

Prije upotrebe čašicu treba oribati sapunom i onda ju još prokuhati 7 minuta u kipućoj vodi (ajde do tud je stvar jos razumljiva). No tijekom menstrualnih dana (pa koja bi ju blesača koristila izvan menstrualnih dana ?!) ju također treba prokuhavati dva puta na dan (ujutro i navečer) po 7 minuta svaki puta da se dezinficira.

Onak, kak da mozgu koji ju je izumio objasnim da :

- sve što je ranije od 11 sati za mene je zora, a ne jutro, no moje radno vrijeme počinje u 9 što znači da želim pobiti sve što mi se nađe na putu i da je već ionako ogroman napor izvući se iz kreveta, oprati zube i navući primjerene krpe na tijelo i da mi nije ni na kraj pameti prokuhavati tu nekakvu menstrualnu čašicu ;
- je veoma upitan onaj argument o ekološkom aspektu čašice jer sumnjam da je prekuhavanje dva puta na dan ekologičnije nego koristiti tampon vatu koja se kad tad razgradi.

No pustimo na stranu jutarnje neraspoloženje i neekološke aspekte, usredotočimo se na konkretnu uporabu čašice.

Kako bi to trebalo funkcionirati

Kako bi čašicu ubacile u instrument razmnožavanja, obje ruke (kao i sav okoliš koji rukama potencijalno možete dodirnuti) vam moraju biti čiste/sterilne jer jednom rukom morate raširiti stidne usne dok s drugom rukom čašicu morate čvrsto držati stisnutu u posebnom položaju te je svom silom gurati u pičku.
(Nimalo praktično, vjeruj mi.)

Čašica se mora prazniti svakih 4 do 8 sati ovisno o jačini krvarenja. Ako radim 7 sati na dan, imam 1 sat pauze i 1 sat potrošim na put, prekoračujem dozvoljeno vrijeme držanja čašice što znači da bih ju trebala mijenjati na poslu barem jedanput.

Čašica na vrhu ima mali pipak koji se, kad je ona umetnuta, skriva među stidnim usnama no taj pipak nipošto ne služi za vađenje čašice. Famozni drug pipak služi lakšem lokaliziranju čašice nakon čega trebate umetnuti jedan prst u vaginu kojim onda pritisnete čašicu da se ona odlijepi od stijenke vagine te je nakon toga obujmite svim prstima kako bi ju uspješno potegnule van.

Postoji metoda vađenja čašice koja sprječava prelijevanje krvi na koju ne smijete zaboraviti.

Dužina pipka se može prilagoditi rezanjem. Ako vas drug pipak žulja, možete ga skratiti škarama.

Kako je to zapravo funkcioniralo

Najprije me razjebalo svo ovo beskonačno steriliziranje.
Čašicu sam onda bijesna nekak nagurala u tu pičku.
Pipak je bio relativno prigodne dužine jer da nije, dodatno bi me razjebalo to rezuckanje.
Držala čašicu dva sata za probu. Odsutnost svake kritike.
Kad li krenula vaditi čašicu, probala je odlijepiti od stijenke vagine što mi nije pošlo za rukom tj. prstom, uspaničarila se da budem ju gurnula jos više unutra i da čak više ni pipak ne bude dostupan i morala budem se ići sramotiti na Hitnu na mi ju izvade.
Panično sam ju zgrabila za pipak (upravo ono što se ne bi trebalo) i potegnula/istisnula ju van bez problema.
Tijekom par sekundi divila se kapima krvi koje su se prelijevale po unutarnjim stijenkama (veoma umjetnički prizor), te kazah Mom Ljubljenom ''Joj, baš se slatko to iscjedilo. Hoćeš videti ?''. Uspjela sam čuti da je rekao da neće (?!) i onda sam se počela osjećati veoma čudno – glasna zvonjava u ušima, pritisak u glavi, vrtoglavica, obljevi znoja, zimica, mučnina, trnci, proljev. To je trajalo 4 minute nakon čega sam došla k sebi i išla provjeriti da li sam bila dobro pročitala u uputama da se čašica koristi od 1930ih i da od tad nije zabilježen ni jedan primjer sindroma toksičkog šoka. Dobro sam bila pročitala.
Moj Ljubljeni mi je objasnio da sam doživjela blagi napadaj panike.
I za kraj, zaradila gljivice par dana kasnije.

Iako kažu da su potrebna barem dva-tri mjeseca da se prilagodimo, osobno se ne namjeravam više začepljivati menstrualnom čašicom.
Da ju dam u oglas ?

Možda da ju dam mačku da ju naganja po stanu ?
Kad smo kod mačka, danas je napokon (nakon skoro 3 mjeseca!) vikend kad nikud nejdemo, nigdi nismo i niko ne dolazi i možemo spati i raditi ništa.
I što se desi ?
Jučer navečer Moj Ljubljeni je slučajno priklještio vratima jadnom mačku rep pa smo išli spat u 1 ujutro jer smo milovali mačka koji je imao otvorenu ranu na repu, bezuspješno pokušavajući, prema uputama SOS Mačak telefona, dezinficirati ju i oviti je nekom gazom da krv ne kaplje po podu i zidovima.
Zbudili smo se u pol 5 ujutro da vidimo kak je mačak. Moj Ljubljeni je pokušao spavati u dnevoj na kauču s mačkom dok sam ja kratko zadrijemala u sobi imajući noćnu moru u kojoj sam imala malo dijete kojem sam davala flašicu koju ono nije htjelo cicati.

Na poslu su mi promijenili komp.
Cijeli jedan radni dan provela sam samo s jednim ekranom.
To je bilo ko da sam oslijepljela na jedno oko ili ko da mi je neko odrezal jednu ruku.

Dopunsko zdravstveno osiguranje za ovu godinu mi je poskupjelo za 10 eura na mjesec jer sam kao ušla u novo desetljeće.
Imam 30 godina, a ne jednu nogu u grobu !

Jednu večer oko pola 11 u krevetu prije spavanja kaže Moj Ljubljeni : ''Daj zamisli da Fidel umre kad budemo mi na Kubi, kakav bi to cirkus bio...''.
I kažem ja : ''Kriste, može se bar još malo strpeti. Il nek krepa prije !''
Sutradan u vijestima : ''Umro Fidel Castro u 22:30 po lokalnom vremenu''.


Post je objavljen 14.01.2017. u 14:56 sati.