Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/1971

Marketing

Psi žena

Muškarci se šminkaju, žene spavaju s psima, a ljudi se općenito, muški ili ženski, radije druže s virtualnim ljudima putem raznih LCD-zaslona, nego s osobama koje ih okružuju. To bi otprilike bio super-koncentrirani sažetak društvenih fenomena novoga doba.

Za prvo ne marim niti ću o tome pisati, to već odavno opisuju razočarane žene. Treće razumijem u potpunosti. Ljudi s kojima se obožavam družiti su uglavnom daleko, čast rijetkim izuzecima s kojima se družim uživo.

Drugo me zapanjuje, iz dana u dan sve više.

Jednom je jedna moja coffee-prijateljica zaključila da ne volim pse. Potpuno pogrešno. Ako ću jednom u životu poželjeti imati kućnoga ljubimca, sve su šanse da će to biti upravo pas. Trenutno ga nemam niti želim. Živim svoj život uglavnom bez obaveza, želim u svakom trenutku biti sposoban uhvatiti se motora i ceste (bez obzira koliko se to često događa, jer mi uglavnom ovisi o trenutnoj financijskoj situaciji), bez razmišljanja moram li nekome servirati večeru, ili da li će to neko stvorenje koje ovisi o meni poludjeti od samoće ako me nema dva dana.

Izuzev psa koji je trčao po vlastitom mi dvorištu, a dovela ga je sestra kao svog kućnog ljubimca o kome sam skrbio u situacijama kad ona nije bila doma, s psima sam se uglavnom susretao kroz vlastite veze sa suprotnim spolom, dakle - neke od mojih bivših imale su pse za kućne ljubimce. I bili smo si OK, njihovi psi i ja. Još uvijek znam reći kako su mi, nakon prekida jedne veze, više nedostajali njezin mali nećak i njezin mali pas nego ona sama. Čovjek se veže i za stvari uz koje provodi vrijeme, a kako ne bi za živa bića.

Pse svojih bivših doživljavao sam kao OK priču, jer bili su to obiteljski kućni ljubimci, udomljeni uglavnom zbog društva jedinoj djeci u obitelji, starom ocu kojem zbog narušenog zdravlja koristi dvaput na dan prošetati po kilometar ili slično. To mi je nekako ta "zdrava" verzija držanja kućnoga ljubimca. Dakle, obiteljski film u kojeg mi se pas savršeno uklapa.

Ona druga verzija, meni manje zdrava ili prirodna jest kad su njih dvoje par. Ona+Pas. Ne obavezno, jer postoji to i u varijanti On+Pas, no Ona+Pas je mnogo učestalija verzija.

Zašto "manje zdrava"? I otkud mi to da su njih dvoje par?? Gledam to nekako kroz vlastiti primjer. Kako sam u prošlom postu konstatirao, sve su šanse da ću u dogledno vrijeme postati pravi namćor, čovjekomrzac, a i ženomrzac jer su prerijetki odnosi kojima sam zadovoljan. No, još uvijek se borim za onih svojih nekoliko ljudi s kojima ću funkcionirati i još uvijek mi oni puno znače, opipljivi ili poluvirtualni (tu mislim na one koje poznajem, ali ih prerijetko srećem).
I još uvijek tražim tu neku partnericu s kojom ću podijeliti emocije, zadovoljstva, nedaće, životni prostor i postelju. Tko zna, možda u nekoj zajedničkoj budućnosti i brigu za kućnoga ljubimca.

I onda srećem te žene, uživo ili virtualno, kojima je pas jedini primatelj njihovih emocija. I ne mogu se oteti dojmu da su one odustale od muškarca kao potencijalnog partnera, pa tako i od mene i prije nego sam se pojavio u blizini.

Da, one su za svog životnog partnera odabrale psa. Svjesno, polusvjesno, nesvijesno, ali to je tako. Muškarca možda trebaju za povremeno hopa-cupa, a meni to ni malo nije atraktivno. Isprazno hopa-cupa ne zadovoljava moje najvažnije potrebe.

Dobrim mi je dijelom za takav dojam zaslužan internet, to mučko đubre koje pokazuje, razotkriva, osvjetljava. U moru slobodnih žena čije ću fotke povremeno pregledati privuče me rijetko koja. Prerijetko. Kad vidim naslikušu s 300 nabrijanih selfija, zatvorim profil na iksić u vrhu stranice. Ako vidim nešto privlačno na slikama, a u postovima ili interesima koje je objavila vidim Seku Aleksić ili krajnju nepismenost, opet klikam na X.

I onda me napokon neki prvi dojam privuče. I već na trećoj slici upoznam i njezinog psa. OK, žena ima kućnog ljubimca. Još ne stvaram negativan dojam. Listam dalje. Još jedna fotka na kojoj je sama, pa još dvije s psom. Pa opet jedna njezina, pa tri s psom. Pa jedna na kojoj ljubi psa.

Dovoljno. Obično tad ne ugasim samo stranicu, već i računalo.


Dečki, samo se vi šminkajte. Što vam drugo preostaje?



Post je objavljen 06.01.2017. u 20:46 sati.