moja velika ne-sebičnosti
pišem ne bih li te imala
pišem zato jer ti to voliš stepenicama
i zato što si tako posebna, a neposebna
pišem zato jer se ti ne želiš sjećati
a otišli su i posljednji mohikanci
...
ponekad se noću čuje dodvoravanje sata
i pomislim kako bi bilo lijepo vidjeti te ponovo
...
iznenađuje me doseg tvog razmišljanja
kao da si netko tko zna praštati
ali, ta malodušnost, ta malodušnost te veže
...
dovoljno obični, oni ostaju, dovoljno sneni, oni se sreću samo
ponekad,
ti pripadaš onima koji trče dovoljno brzo
Post je objavljen 05.01.2017. u 00:46 sati.