Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/asboinu

Marketing

Havarije na moru

Što se događalo nakon kobnih 135 sekunda

Iako je krstarica Petar Veliki čula i zabilježila SOS poziv i podvodnu eksploziju nije podignuta nikakva uzbuna. Naime, SOS je najvjerojatnije poslala oštećena američka podmornica, a ne Kursk, a službujući na ruskoj krstarici podvodne eksplozije najvjerojatnije je detektirao kao aktiviranje vježbovnih torpeda.

Ovaj prvi dio Athumanunh može i prihvatiti, ali ako pogleda vrijeme koje je zapisao pbb Dmitrij Kolesnikov, posljednji preživjeli časnik na podmornici koji se s 23 mornara sklonio u krmeni 9ti odjeljak, a ono je 151512KOL2000 – to je strašan propust HICOM! Od 1130 sve do 1515, a to je skoro 4 sata, nitko se ne pita zašto se Kursk ne javlja!

Nadalje, ako su i uspjeli preživjeti zašto se mornari s Kurska nisu pokušali spasiti, (dubina na koju su pali nešto je veća od 100 m), za što bi posada ovakve nuklearne podmornice dakako morala biti obučena. No, Athumanunhu sve postaje zorno i razumljivo kada malo bolje prouči to doba.

Dakle, podmornica Kursk bila je u Sredozemnom moru gdje je 'nadgledala' (špijunirala) američke i britanske brodove koji su sudjelovali u savezničkoj operaciji bombardiranja srpske vojske koja je bila angažirana u ratu na Kosovu. Dva puta je podmornica Kursk 'ispred nosa' morala proći Britancima kroz Gibraltar, a svi sigurnosni uređaji na podmornici, poput SOS plutače, koja se automatski katapultira iz podmornice kada se promjeni tlak u podmornici, bili su isključeni namjerno kako ne bi slučajno otkrili položaj i nazočnost podmornice.

Kad smo već kod plutača, krstarica Petar Veliki uočila je sličnu plutaču, ali je ona bila zeleno - bijele boje (ruske su crveno – bijele), pa na nju nisu obratili nikakvu posebnu pozornost. Sve ovo samo govori kako je u to vrijeme jadno šlampavo i nedopustivo stanje stege u tadašnjoj ruskoj Sjevernoj floti.

Nadalje, najvjerojatnije mornari s Kurska, poradi mraka i dezorijentiranosti, nisu ni mogli doći do ronilačkih odijela za spašavanje, a Athumanunh sada i sumnja da su ih uopće i imali (a trebala su biti tamo). Možda su bili izranjavani, pa su se napokon, a kako je pbb Kolesnikov i zapisao, jednostavno pomirili sa sudbinom uvjereni da će možda netko ipak doći po njih ...



Post je objavljen 05.01.2017. u 12:13 sati.