Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/stankagj

Marketing

Kavokao u godini na izmaku

Možda me opio moj novoizmišljeni 'otrov', zamjena za već zamornu jutarnju kavu, a možda sam radosna tek zbog netom pokopane mrve sjećanja, ili nenadano pronađene drage mi vestice koju ću obući za izlazak s Rexom.


Nakon što moj susjed, zorom, naglo podigne ručnu kočnicu u svome krevetu koji do samoga svitanja bjesomučno juri kroz noć, bude se svi koje trideset centimetara šuplje opeke dijeli od njegove mahnite jurilice. Ipak, jutros sam, što mi inače nije svojstveno, pomalo euforičnog raspoloženja, i još uvijek ne mogu dokučiti zašto. Možda me opio moj novoizmišljeni 'otrov', zamjena za već zamornu jutarnju kavu, a možda sam radosna tek zbog netom pokopane mrve sjećanja, ili nenadano pronađene drage mi vestice koju ću obući za izlazak s Rexom.
Križanac između kave i kakaa, rodio se iz višemjesečne potrebe da nakon buđenja, u svoj organizam unesem nešto ukusnije, a moguće i ponešto zdravije. Prvih sam nekoliko dana uzimala samo kakao, no ubrzo sam shvatila da mi nije dovoljan, jer bi me radi izbjegavanja 'crnice' koja sadrži mnogo više meni dragocjenog kofeina, boljela glava, i zato sam pomiješala jedno s drugim. Dakle, moj jutarnji ritual počinje ispijanjem, kako ga nazvah, kavokaa, u koji dodajem kocku leda i nekoliko kapi kozjega mlijeka.
Napolju je, izgleda, jako hladno, premda sunčano i, na žalost, ni traga snijegu. Neki je dan na njega zamirisalo, ali samo načas, tek toliko da ga poželim još više, i potom se izgubilo među kratkotrajnim sivoplavim altostratusima.
Ptice lete visoko, tako da ih poviše našeg lažnog balkona Rex gotovo i ne primijeti. Da zaista imam balkon, držala bih na njemu svoj bicikl, jednu udobnu fotelju i maleni stol, promatrala vrške Sljemena kao što to činim i sada, kroz prozirnu stijenu, i nadugo ispijala svoj kavokao. Rex bi vjerojatno čitavo vrijeme lajao, budući bi bio na otvorenom, što sada ne čini, jer smo iza višestrukog stakla, i zaštićeni kao u sjedištu FBI-a, te je stoga možda i bolje da smo ga oslobođeni.
Volim te, godino na izmaku, samo zato što pristiže nova, kao što odlaske volim zbog povrataka, ili krajeve zbog novih početaka…
Moj se pas odjednom želi vratiti u spavaću sobu, međutim vrata su zatvorena jer je uključeno posebno grijanje kao priprema za našu jutarnju toaletu, no kavokao se još ispija, treba poštovati obred do kraja, uz neizostavnu podršku toplokrvnog krznenog termofora na mome sada već od njega vrućem trbuhu.




Post je objavljen 30.12.2016. u 10:51 sati.