Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Šaka suza, vrića smija


Bila je ovo godina poprilično dobrih novih serija. Neke sam odgledala, neke još uvijek pratim, od nekih sam i odustala, a neke zacrtane me tek čekaju, previše je toga što bi se trebalo, ali se nema vremena. Od ovih što sam odradila, neke su me razonodile, neke poučile, neke iritirale, a neke i sve to skupa. Recimo, koliko god mi Zimmerov zvuk inače bio drag, iznimno me iritirao patetitkom nabijeni soundtrack u The Crown o životu Elizabete II, no i to je samo dio priče. Na Marianovu sugestiju u raspored ugurah, osmijah i oplakah dramsku i komornu Horace and Pete, uz divnu i nezaboravnu naslovnu glazbenu temu. Mladi papa se pokazao inteligentno zajebantskim i zafrkanim, divno osvježavajuće. U nešto ležernijem su me smislu razonodili lakrdijašenju skloni dečki iz Lethal Weapon, mogu potvrditi da je poznati filmski serijal uspješno prebačen na male ekrane. Moju opsesiju znanstveno-svemirskim temama trenutno hrani Mars. Par drugih krimi-serijica, što američkih što britanskih, hrani moju naklonost inteligentnom i/li akcijskom trileru i tako... no ove se godine ipak najviše pričalo o Westworldu.

„Na tapetu današnjih ozbiljnih produkcija je mahom upravo pravost kako primijetih u jednom ranijem tekstu. Westworld nije izuzetak. I on se bavi propitivanjem stvarnosti. A što se tiče potencijalne popularnosti i gledanosti, iz HBO-a su ga reklamirali i kao mogućeg nasljednika višesezonske starine Game of Thrones (koju već zbrzavajući privode kraju) povlačeći paralelu zbog, pretpostavljam, naglašenog prikaza nasilja i golotinje (seksa) koje obje serije dijele. No rekla bih da ne dijele samo to, već i složenu priču te visokoprodukcijski pristup. I doista, Westworld je nešto za vidjeti i promisliti, iako ne za svačiji ukus. No podijelila bih par zapažanja.



Polimac piše: TV serija dovoljno hrabra da ne vrijeđa inteligenciju svoje publike

„Nisu sva pitanja valjano obrazložena, no čest je slučaj u suvremenim serijama da autore više zaokupi detalj nego cjelina. Već sama činjenica da broj gledatelja iz epizode u epizodu ne pada svjedoči o tome da publika voli zahtjevne sadržaje (...) “Westworld” ima još jedan važan adut - sjajno je napravljen. Koncept spoja vesterna i znanstvene fantastike posuđen je iz istoimenog filma Michaela Chrichtona, snimljenog 1973., međutim, radikalno je uslojen i napravljen atraktivnijim. Sljedeće godine, ne bude li novih iznenađenja, “Westworld” bi morao skupiti neusporedivo najviše nominacija za najvažniju televizijsku nagradu Emmy.“


Prvo treba reći da velik broj gledatelja (brojna publika) nije garancija kvalitete, kako serije tako ni publike. Drugo, masa po pravilu (Gaussove krivulje tj. ostajanja u blizini točke prosjeka) ne traži posložnjivanje / opamećivanje, već pojednostavljivanje / poglupljivanje.

Ipak, Westworld trenutno jest jedna od kvalitetnijih pa i inteligentnijih i usto gledanijih produkcija na malim ekranima, ali kad govorimo o inklinacijama mase, još jednom primjećujem da uopće nije riječ o ljubavi prema zahtjevnim (inteligentnim) sadržajima, koliko prema naizgled novim (iznenađujućim, začuđujućim i zbog toga zabavnim), preciznije - stimulirajućim sadržajima (onoj povećanoj „atraktivnosti“ koju uočava i Polimac).

„U moru tih činjenica koje su nam dostupne i kojima smo bombardirani preko malih tv i kompjutorskih ekrana, tako zasićene i otupljene mase sve više traže biti iznenađene i zabavljene. Naša su osjetila u vječnoj potrazi za nečim novim (za kakvom mečkom koja pleše ili majmunčićem koji skakuće uz vergl) što će razbiti onu nuspojavnu dosadu. U potrazi smo za nečim što će nas u tom nepreglednom šarenilu probuditi, iznenaditi, zabaviti, osupnuti, začuditi, šokirati, utraviti.“ kako onomad primijetih u tekstu Orao.

O stimulansu je riječ. Masa u prvom redu voli sadržaje koji stimuliraju njenu G(ledateljsku) točku „...danas više no ikad traže injekciju instant "klik" zabave, dozu šoka(ntnosti), šut neviđenog, oživotvorene bajke, čuda, filmske scenarije, spektakularne kulise isl.“ Nekoga više stimulira mozgalica/intelekt, drugoga drama/emocija, trećega vizuala/golotinja. A Westworld u sva tri područja cehovski promućurno nudi više stimulacije nego neke druge produkcije, otud i veća gledanost.


Iako je zapravo opet riječ o staroj priči i starim (vječnim) pitanjima u novom ruhu. U ovom slučaju, riječ je o fuziranju nekoliko omiljenih starih priča, konkretnije četiri prevladavajuća narativa.

Najstariji je onaj kojeg slušamo i od predbiblijskih civilizacija. Dakle od ideje o Stvaraocu, priče o Postanku, preko filmskog Matrixa sve do najnovijih opsesija bogatuna Silicijske doline da u istom živimo: Nešto nije u redu sa svijetom oko nas, dakle mora biti da je ovaj svijet izmišljena stvarnost i/li projekt superiorne rase (bića) koja nas drži u podložnosti.

Druga i jednako stara priča je ona koju kao fatalistički narativ također slušamo od predbiblijskih civilizacija, biblijskog Potopa do Skyneta i Judgment Daya: Mi ljudi nismo dovoljno dobri za svijet oko nas, zaslužujemo biti zamijenjeni (kažnjeni, izgnani, istrijebljeni) boljima, nadčovjekom, vrednijom superiornom vrstom koja dolazi / koju smo stvorili.

Razvojem civilizacije, tehnologije, misli, prosvjetiteljske spoznaje sebe i svijeta oko sebe, kolizije znanosti i razuma sa starim vjerovanjima, uslijedio je i novi osuvremenjeniji set pitanja: Što uopće znači biti Čovjek? Može li i čovjek biti Stvaraoc? Ako može, smije li se čovjek „igrati boga“ i uz koju cijenu?

A priča o AI (Artificial intelligence/Umjetna inteligencija) je savršeno nadovezana i najmlađa među njima, jer je kao tema u povijesti ljudske civilizacije nadošla razvojem tehnologije i robotike, dakle relativno nedavno, postavljajući ona čuvena pitanja kojima se jednako bavi i znanost i SF: Hoće li i strojevi postati sposobni razviti svijest? Što će biti s nama ljudima ako/kad se to jednog dana desi?

„Drugim riječima, mase opet i opet i opet, klik po klik po milijun klikova, traže – zabavni spektakl, miraž, mirakul. Osuvremenjenu srednjovjekovnu liturgijsku predstavu, temeljenu na biblijskim prizorima i legendama o svecima, mučenicima i njihovim čudesima, ovaj put samo prebačenu na YouTube.“

Ili u svijet zapada.


Post je objavljen 29.12.2016. u 20:30 sati.