Marketing
U očekivanju komentara
Čitajući donje izjave "velikog glumca" nisam dugo dvojio. Umjesto komentara odlučio sam te "umotvorine" direktno citirati i očekujem vaše komentare.
„Strašno je da ovde ima toliko talentovanih i vrednih ljudi, vrhunskih sportista i umetnika, a da smo mi ipak uspeli da zaratimo sa sopstvenom braćom, da smo uz sve te naše divne talente ostali nekako zaostali čim smo mogli da se krvavo pobijemo na kraju XX veka.(…) Svi narodi na prostoru bivše Jugoslavije…zamrzeli braću…krenuli jedni na druge. Pa nije slučajno da su svi ti najveći ratnici, nazovi heroji koji su završili u Hagu, zapravo kriminalci“, rekao je između ostalog rekao je Rade Šerbedžija, isti koji je pobjegao u Beograd čim je počela agresija na Republiku Hrvatsku.
„Bitange eto šta su ti koji su zavadili običan narod. Od tih bitangi nije mogla da se spasi divna Jugoslavija. Nije važno ko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smeli da dozvolimo da jedan pošten i častan čovek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo mogli da se civilizacijski nosimo sa istorijskim trenutkom.“
Iako se kasnije u nekoliko navrata pokušao izvući, naglasivši kako nije uvrijedio Hrvatske branitelje, malo mu je tko doista povjerovao. Rade se iz medijskog prostora nije povukao, već sada konkretno i otvoreno govori:
“Ja sam stopostotni Srbin”
I upravo ta izjava govori dovoljno sama za sebe i na neki način potkrjepljuje sve njegove ranije izjave.
Naime, u razgovoru za srpske “Novosti“, obojenom uglavnom pitanjima o glazbi, koncertu, umjetnosti i pjesništvu, Šerbedžija je uspio “uglaviti” i malo svojevrsnog nacionalizma. Na pitanje ima li potrebu da na jednom mjestu bude svoj na svome, Rade kaže:
“Ja sam odavno svoj na svome. Kad jednom postaneš stranac, nikada više ne možeš nazad. Rekao mi je veliki hrvatski pjesnik Danijel Dragojević: “Uh, što ti zavidim, ti si ono što ja sanjam cijeli život, da postanem stranac u vlastitoj zemlji”. Ima u tome nekakve ljepote. To je donhuanizam, ne u smislu osvajanja žena, nego kao samoća, kao filozofska kategorija. Kada jednom to osjetiš nekako ti postaje slatko, zavodljivo. I s druge strane, kad si stranac negdje, na drugi način si građanin planeta, mala je jedna zemlja. Prepoznajući to u sebi, osjećam ljubav i posebno lokalni patriotizam prema mojoj nacionalnosti i porijeklu. Ja sam Srbin, stopostotni! Isto tako volim i domovinu gdje sam rođen. Jer, nisu me samo otac i majka napravili, napravile su me i ličke planine, onaj moj Velebit i Jadransko more koje volim cijeli život. Napravili su me kao mladog čovjeka zagrebačka akademija i teatar, isto kao i Beograd u koji sam dolazio, bilježio prve uspjehe i snimao filmove.”
Post je objavljen 23.12.2016. u 00:45 sati.