Marketing
Nebo
“Nacrtaj mi Božić.” rekoh joj.
Dugo je sjedila. Zamišljena. Nad papirom. S olovkom u ruci. I napokon se odlučila. Pri dnu lista povukla je crtu od jednog do drugog kraja, a onda se dugo i upitno zagleda u mene.
Nisam znao što reći, pa je tek tak, upitam:
“S koje strane to treba gledati?”
Ona odmakne olovku od usta i privuče papir bliže meni.
“Ovako je bilo prije Božića. Nebo je veliko, a zemlja mala.” reče tiho.
Potom okrene list i crta koju je povukla pri dnu, nađe se pri vrhu papira.
“A ovo je poslije Božića. Nebo i zemlja su narasli. Nacrtala sam zemlju, ali je od neba ostalo samo ovo malo.” govorila mi je pokazujući na prostor od crte do dna okrenutog ruba papira.
“A sada je nebo svuda okolo.“ reče mi zaokruživši rukom uokolo lista.
Gledala me je. Zabrinuto. Kao da se pita razumijem li je uopće?
“Hajde, idemo gledati bor, pa ćemo poslije pričati što smo vidjeli.” izgovori i obujmi me svojim ručicama.
Te večeri sam među granama i svjetlima Božićne jelke vidio sve lijepo. I siguran sam da nije bilo nje, ne bi to vidio.
Post je objavljen 21.12.2016. u 12:22 sati.