Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/stankagj

Marketing

Po mjeri čovjeka

Zid je odavno srušen i sva je začudnost oplemenjene točke nekadašnjeg procjepa, ponizno predana u ruke čovjeka. Parkovi, statue, građevine, sve je jednostavno, čisto i razumljivo. Ne traži napor, ne uzbuđuje do besvijesti, ničim ne podilazi.


Berlin, Pariz, Beč, Amsterdam. Koji mi je najdraži? Koliko samo čeznem za Berlinom, njegovim prostranim ulicama, mirisnim avenijama, njegovom neodoljivom suzdržanošću. Za razliku od tri spomenuta, ali i mnogih drugih, ne samo europskih gradova, njega se nimalo ne plašim, njegove su ulice gostoljubive na jedan posve drukčiji način. Nije opkoljen turistima, a kada i jest, oni su umalo nevidljivi, postaju ON stapajući se s njime, s njegovim nenametljivim karakterom. K njemu je možda najbolje otići zaljubljen, ali i kada niste zaljubljeni, tamo postajete. Zaljubljeni u život. Ne u Veneciji, Rimu, ni Parizu, baš u njemu. On dopušta širinu pripadanja, ništa ne zahtjeva. Njegova veličanstvena smjernost čovjeka razgaljuje taman koliko treba. U njemu je naprosto čudesno postojati. Na njegovim ulicama možemo biti što god želimo, ali i ono što jesmo. Svi drugi gradovi koje sam do sada posjetila, nemaju ono što ima on, što ćutim kad sam u njemu. Osjećaj pripadnosti, kao da sam tamo rođena i rasla, a samo dvaput bijasmo skupa. Kad mislim na njega vidim put koji vodi do Brandenburških vrata, tramvaji ne buče, zvona se glasaju umjerenom jačinom… Zid je odavno srušen i sva je začudnost oplemenjene točke nekadašnjeg procjepa, ponizno predana u ruke čovjeka. Parkovi, statue, građevine, sve je jednostavno, čisto i razumljivo. Ne traži napor, ne uzbuđuje do besvijesti, ničim ne podilazi. Zadivljuje, ali ne pojačava otkucaj bila, zato što je okupano ljepotom savršene pristupačnosti, oslobođeno svake suvišnosti, kiča. Svaki, i najmanji ukras ima svoju svrhu, ne postoji samo zato kako bi nas zadivio, već da nam pokaže sebe u svojoj genijalnoj slici, mozaiku u kojem se osvještava čovjek, ono iskonsko, primordijalno u njemu.
Pariz mi to nije mogao dati, kao ni obožavani Rim. Sve te prijestolnice pružaju mnogo, ali istodobno kradu od svojih posjetitelja, što Berlin nikada ne čini. On je otvoren da nam se u potpunosti preda. Kao da je podigao ruke i tiho rekao: tu sam, uzmite me, nepatvoren sam, ono sam što jesam, stvoren po mjeri čovjeka.




Post je objavljen 21.12.2016. u 11:26 sati.