Ne možemo planirati život tako da do četrdeset pete živimo
bez Boga, a kad ostarimo odjednom odlučimo biti pobožni.
To ne ide! “Tražite Boga dok se još može naći!” govori Biblija.
Ona ne kaže: “Tražite kad se vama svidi.”
Ponavljam još jedanput: Ako Boga nema, možete živjeti kako
hoćete, ali ako Bog postoji, on je taj koji će reći što je dobro, a
što zlo. To je logično, nije li?
A ja vam kažem: Bog postoji! Bog živi! Pitate li me kako to
mogu tvrditi s tolikom sigurnošću, moj je odgovor: “Jer se
objavio u Isusu Kristu!” Ovo dobro upamtite: otkad je Isus
došao, svaka ravnodušnost prema Bogu i poricanje njegova
postojanja jest neznanje ili neprijateljstvo prema njemu! Bog
postoji! Budući da on postoji, on je taj koji će nam reći što je
dobro, a što loše! Možete ga odbaciti i reći mu: “Mi imamo
drukčije poimanje morala!” – no ako to učinite, jamčim vam
da ćete jednog dana stati pred Boga i dati mu račun za svoj
život!
U stvari, golemo je olakšanje kada netko shvati da Bog jedini
može reći što je dobro, a što zlo. U svojoj nam je riječi, Bibliji,
to dovoljno jasno rekao. Jednom me neki čovjek zapanjeno
upitao: “Zar zaista piše takvo što u Bibliji?” Odgovorio sam
mu: “Da, i takvo što piše u Bibliji! U njoj je Bog savršeno jasno
izrazio svoje poimanje dobra i zla u spolnosti.”
Jeste li me pratili? Moramo si postaviti pitanje: “Što zapravo
Bog misli o ovoj temi?” Sada ću vam to pokazati iz Biblije.
Što kaže Bog?
Bog dopušta spolne odnose
Pjesnik Tucholsky napisao je pjesmu u kojoj kaže otprilike
ovo: “Od pojasa prema gore sam kršćanin, a od pojasa nadolje
sam poganin.” Kakva je to glupost! Biblija kaže: “I stvori Bog
čovjeka. Muško i žensko stvori ih.” Bog nas je stvorio s našom
spolnošću, zato i govorimo tako otvoreno o tome. Nije to
nikakva tabu tema. Bog me stvorio kao muškarca – kao i vas
muškarce koji ovo čitate. Pa budimo muškarci, a ne šeprtlje!
Bog je stvorio i vas žene, samo budite i vi prave žene! Očajni
pokušaji nekih žena da budu poput muškaraca, ili obratno,
bolesni su i neprirodni. Shvaćate li? Budite prave žene! Budite
pravi muškarci! “Stvori Bog ljude – muško i žensko stvori ih” –
a ne nekakav treći spol! Bog nema ništa protiv naše spolnosti i
mi nemamo pravo to izvrtati. To svakome mora biti jasno. Još
je u doba stvaranja Bog odlučio da bude tako.
Ali mi smo pala stvorenja. Svijet nije više onakav kakvim ga je
Bog stvorio. Zato je Bog odlučio zaštititi tako važno i osjetljivo
područje našeg života, našu spolnost.
Bog štiti spolnost pomoću braka
Brak je Božji način zaštite naše spolnosti i on nije samo običan
društveni sporazum, nego Božja uredba.
Jedan američki psihijatar, inače nekršćanin, napisao je opsežnu
knjigu na tu temu i iznio: “Nikad na tu temu nije napisano
nešto što bi se moglo usporediti s onime što piše u Bibliji:
I stvori Bog čovjeka – muško i žensko stvori ih’.” I nastavlja:
“Ja nisam kršćanin, ali kao psihijatar tvrdim da je brak upravo
ono što čovjek treba.” Dobro ste razumjeli: istinski brak –
ne sedmi, osmi, deveti ili deseti “brak”, kako to običavaju
holywoodske filmske zvijezde! Uzeti te “brakove” za primjer
još je jedna od ludosti našeg doba. To može odvesti samo u
duboko razočaranje. Bog je ustanovio instituciju braka, ali
braka koji se temelji na ljubavi i vjernosti.
Još bih rekao nešto o bračnoj zajednici. – Drage žene, da
biste bile dobre žene, nije dovoljno samo dobro kuhati mužu
i prišivati mu dugmad. A i vi, muškarci, znajte da nije brak
samo da ženi predate plaću, a dalje vas više ništa ne zanima.
Brak mora biti izbavljenje od osamljenosti! Vi, oženjeni, kakav
je vaš brak? Možda biste trebali malo porazgovarati i upitati
jedno drugo: “Kamo smo mi to zašli? Brak bi nam trebao biti
izbavljenje od osamljenosti!” – “Nije dobro”, rekao je Bog u
početku, “da čovjek bude sam; napravit ću mu pomoćnicu.”
Brak je izbavljenje od osamljenosti!
Ispripovjedit ću vam nešto što mnogo govori. Jedanput,
kad sam još bio dječak, roditelji su dopustili sestri i meni da
pođemo s njima na svadbu k rodbini u Stuttgart. Tada sam prvi
put bio na vjenčanju i sve mi je bilo jako zanimljivo. Kočijom
smo se odvezli u crkvu i kasnije se vratili u hotel na svadbeni
objed. Na posljednjoj stranici jelovnika koji su stavili pred nas,
pisalo je: “Ledena bomba”. Sestra i ja smo sjedili za stolom i
nestrpljivo čekali samo taj sladoled. Ali sladoled nije stizao
beskrajno dugo jer je jedan “striček” držao podulji govor. Taj
nam je govor bio užasno dosadan. Nakon njega govorio je još
jedan “striček”, no njegov mi je govor ostao duboko urezan u
sjećanje. Htio se malo našaliti pa je rekao: “Dragi uzvanici!
Kažu da na nebu postoje dvije stolice pripravljene za muža i
ženu koji ni sekundu nisu požalili što su ušli u brak – ali te su
stolice i dan danas prazne!” U tom ga trenutku netko prekinu.
Bio je to moj otac koji se podigao i preko stola povikao majci
koja je sjedila na drugoj strani prostorije: “Mama, te stolice
čekaju na nas!” Bio sam dijete i nisam razumio dublji smisao
tih riječi, ali mojim je srcem prostrujala ugodna toplina što
pripadam tom domu. – Je li i vaš brak takav? Upravo takvim
ga je Bog zamislio!
Na mojoj je svadbi jedan moj stari prijatelj održao lijep govor
za stolom. Govorio je o retku iz Knjige Postanka u kojem
Bog kaže: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu
pomoćnicu kao što je on.” – “Ne gospodaricu
”, reče on, “koja će vladati nad njime. Ne robinju koja će
uzati pod njegovim nogama. Ne nekakav predmet
koji će on moći odbaciti. Bog je muškarcu stvorio
pomoćnicu kao što je i on sam.”
(nastavlja se)
Post je objavljen 20.12.2016. u 21:05 sati.