zanimljivo je, kako se ljudi mijenjaju čim se neka situacija počne kuhati, pa onda i ključati.
iako sam čovjek, za kojeg većina smatra da je naivna, malena, nedorasla curica u dušu, a možda i je tomu tako, jer, oni koji imaju više životnog iskustva, vjerojatno su i subjektivniji u procijeni određenih karakternih crta, isto sam tako čovjek koji se trudi ne imati predrasude prema drugima, i nikada ne prilazim osobi s doživljajem kako je on ovakav ili onakav, pa čak i ako mi nije simpatično sjeo na prvu, već se trudim gledati svakog pojedinca kao čovjek čovjeka i tražiti u njemu kvalitete, za koje vjerujem, da uz mane, koje svi nosimo u sebi, postoje u svakom čovjeku.
no,
kada nekoga gledaš dugo vrijeme drugačijim očima, onim široko otvorenim, kada ga cijeniš i poštuješ zbog toga što ti se odmah svidio, pa si mu se i divio zbog nekih određenih kvaliteta, čak ti je bio i uzor u određenim kvalitetama,
a, onda se, odjednom, čitava ta slika raspline, zbog njegovih određenih krivih poteza i djela, pa ti sroza, onako, do dna, u vlastitim očima, dok se u srcu i duši boriš sam sa sobom, jer, teško je nekoga otrgnuti iz srca koga si volio, i jš uvijek ga voliš, no nisi u stanju prijeći preko tih nekih nepravilnosti, za koje sam smatraš kako su nedopustive i neoprostive.
da,
između svega ostolag i jako sam kruta u vlastitim principima, možda malo i prekruta, jer, jednom kada me netko na takav način razočara, možda bih i mogla oprostiti, u svom srcu, no, nikada ne mogu to više zaboraviti, i teško mi je s takvom osobom imati bilo kakav odnos, radije je odmah prekrižim, maknem od sebe, zapravo, ja se maknem od nje, jer,
dosta mi je razočaranja u životu,
previše sam se puta opekla, pa nakon toga dugo morala vidati te rane i ožiljke,
tako da više nemam ni snage, ni volje upuštati se ponovi i ispočetka u takve procese.
za mene nema više drugih prilika.
ako me razočaraš jednom, sigurna sam kako ćeš me razočarati i drugi, pa i treći i četvrti put.
stoga,
dovoljno mi je samo nekoliko zaista kvalitetnih ljudi kojima mogu vjerovati, u koje još uvijek imam povijerenja i s kojim mogu provesti lijepo i kvaliteno vrijeme u druženju i zabavi,
a svi ostali
imaju vlastitu savijest,
pa im i njihova djela sjedaju na nju,
htjeli ne htjeli,
do ja sama sa sobom mogu mirno spavati,
te kada se probudim
nemam problema pogledati se u ogledalo,
jer,
još uvijek mi se sviđa ono što u njemu vidim.
uvijek sam za svoja djela znala i mogla snositi poslijedice,
i nikada nisam bježala od odgovornosti,
pa, ako sam i nekoga povrijedila svojim nesmotrenim i nepromišljenim ponašanjem
bilo je to nehotično, jer, nikada ne bih željela nekome namijerno nauditi ili mu učiniti zlo.
vođena tako nekim dobrim i pozitivnim željama, kako za sebe, tako i za sve druge,
svima, pa i njima, želim samo mir i dobro,
a sebe,
kroz vjeru, ufanje i ljubav
pokušavam voditi koroz ovaj svijet, za koji mi se mnogo puta čini
kako se razilazimo u putanjama rasta i razvoja,
jer moj rast ne prati te promijene koje se u ovakvom svijetu događaju,
tako da mi, jedino, preostaje
prilagoditi se
i živjeti onako kako jedino zanam i mogu,
sama,
jer,
na kraju krajeva
bez obzira koliko prijatelja i dragih osoba imaš
ipak si ovdje samo sam
i sam sa sobom ostaješ.
Post je objavljen 16.12.2016. u 06:12 sati.