Svatko treba razlikovati savršeni život od oživljavanja tijela u vremenu elementarnih prirodnih promjena.
To je slično razlikovanju svijetla izvora od svijetlosti koja slijedi.
U centru nema vremena, sloboda je stvarno. Van centra informacije kasne, sudaraju se sile, mijenjaju se oblici.
Upravo život inteligentno vakuumom moći nenametljivo je početak i kraj svemu, zato što je savršeno čist prostor i hologramski neutralno prilika je stvarno za realno samoodržanje svega stvorenog.
To u knjigama tako ne piše, tim prije što čovjek manipulira taštinom, vjerom, moralom, gramatikom jezika, kulturom, sviješću, nekakvom normalnošću što je logično, ali je suprotno od realnog.
Kad sretneš osobu na prvi pogled je normalna, međutim u njoj može biti ekstremni nasilnik čovjeka sa posebnom idejom da napravi štetu.
Eto, teoretski nema rascjepa ličnosti, međutim upravo je to najprije prisutno u odnosima.
I život ne možeš znati ako uživo ne podržiš inspirativnu ljubav.
Nitko tebi ne brani da logično misliš međutim takvom krađom vremena život nije ni malo jasno.
Koga god da pitaš što je život, on će izraziti svoje mišljenje, zato i u knjigama nema definitivnog odgovora. U svakom filozofu samo je maskirani čovjek, demagog, genijalac ili političar, svejedno.
Sa bebama je sve čišće ako izuzmeš genetske slabosti. Također sa naivnom budalom i istraživačem života nemaš problema u odnosu, jer nemaju skrivenih loših namjera.
Samim tim što je netko karijerista, već je pod maskom, već je odbacio istinu i nešto mulja ispod žita, a takvim ponašanjem sigurno ne zrači kao jednostavna ljubav.
Post je objavljen 12.12.2016. u 08:51 sati.