Marketing
3A Došašća, IVAN U TAMNICI DOČU ZA ISUSA, Mt 11, 2-11 (Palma, 16.12.2001.)
Ivan ne gleda na to da li će mu se isplatiti njegovo zvanje, dapače za njega je spreman platiti glavom. Svojim se nastupom ne prodaje, već se sasvim predaje vrijednostima koje naviješta. Pravog lidera se prepoznaje što poziva: "Za mnom!" i prvi kreće tamo gdje pokazuje. Ono što vrijedi to i košta. Njegovo uvjerenja koštalo ga je tamnice.
Ali Ivana u tamnici ne muči tama tamnice, okovi, ni lanci – već da li je Isus onaj koji ima doći? Živio je sa stavom iščekivanja, duboko svjestan mjesta u sebi pripravljenog za onog "koji ima doći". Čekao je ne tek jer su ga proroci navijestili, nego jer je sam sebi bez njega nesuvisao. Mesijino mjesto nitko ne može ispuniti, jer samo on je kadar u jedno sabrati raspršenost ljudskog srca. On je zaglavni kamen koji uglavljuje u čvrstu građevinu čovjekov život.
Pošto je Bog stvorio čovjeka, uza nj je stao sa čašom blagoslova. Izlijmo na nj sve što možemo. Neka se bogatstvo svijeta, koje raspršeno leži, u jedno skupi. Tako snaga prva nadođe, pa ljepota, pa mudrost, čast, užitak. Na koncu ostade još mir. Ako i taj dragulj izlijem na mog stvora, mogao bi umjesto mene štovati dar, i tražiti počinak u stvorovima, a ne u Stvoritelju - pa oboje izgubiti. Uskratimo mu stoga mir. Neka bude bogat i svega sit, da na koncu - ako ga dobrota nego dosada vodili budu - mogu na svojim grudima umiriti.
(George Herbert, "The Pulley")
Autonomnost, sebi dostatnost – ludost je nad ludostima. Pojedinac i zajednica napreduju i sebe dovršavaju tek ako trajno u sebi imaju praznu sjedalicu za onog "koji ima doći".
I ovo zapazimo: Ivan u tamnici doču za Isusa i njegova djela. Tama tamnice nije mu zamračila duh. Lanci i rešetke nisu ga zarobile. Pogled u nebo osuto zvijezdama – bilo je dovoljno da nade ne ugasnu. Štoviše, u vlastitom srcu prostori su slobode u kojima je slušao govor Božji. Onom tko je između svoja dva uha slobodan nikakva tamnica mu slobodu oduzeti ne može. A milost Božja u nama djeluje u mjeri u kojoj smo slobodni. Oslobođeni ropstva javnog mnijenja, propagande, politike. Tko si mozak ne da ispirati. Ne treba se bojati onih koji tijelo ubijaju, dok duši naškoditi ne mogu. Sve za dušu, dušu ni za što. Biti ptica nebeska – makar tijelom bio u krleci.
Samo slobodan čovjek sposoban je biti prorok. Slobodni mislilac, slobodna duha, onaj tko se usudi biti izvaninstitucionalan. A takav je onda sablazan, baš kao i Ivan koji svojim nastupom sablažnjava tadašnju instituciju uspavanih iščekivača, farizeja i pismoznanaca. U ostalom kao i Isus, prorok u punom smislu. Od njega su očekivali da će biti politički osloboditelj, kazniti carinike i grešnike. Kad ono: on je prijateljuje s carinicima i bludnicima; nazivaju ga "izjelica i pijanica".
Ivanovim učenicima Isus odgovara lozinkom: javite što vidite i čujete. Pametnu dosta. Ako slijepi progledaju, gluhi čuju… I ako znate za navještaj da će se u dane Mesijine to zbivati – onda što treba još govoriti? Koga još čekati? Jesmo li slijepi pored zdravih očiju, gluhi pored zdravih ušiju? Nismo li svjedoci tih i još većih čudesa u svojim životima.
Post je objavljen 11.12.2016. u 10:14 sati.