Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/avaspava

Marketing

ti si mi u krvi*

U petak navečer se išlo na Čolin koncert, pa sam ja probala neki nikad viđeni liker koji sam onako posle noćne popila umesto kafe. Sad me pritisak u potiljku blago podseća kako sam se odučila od alkohola rano ujutru ali mi se nekako svidelo, pa tražim razlog da nastavim produženo dejstvo tog legitimnog opijata čula i tela. Interesentno, neki dan V i ja konstatujemo kako nam nešto ne ide sa pićem, mislim ko u današnje vreme sebi može dati onaj dan posle, koji ti treba za mamurluk, ležanje u krevetu, za prespavati dan, prespavati vek? Zato uzimam rapten-k, kafu i cigarete, koje u ovakvim situacijama baš i ne pomažu, ali, ali. Pravim palačinke, nutella krem, pojedem jednu, ispeglam zelene jastučnice i sve ostalo gurnem nazad u ormar. Sutra. Nameće mi se misao da sam breg koji je krenuo muhamedu, ali i te misli ne uzimam zdravo za gotovo, treba mi čas, dva da dođem sebi, neću da cepidlačim, mislim neću ali misli nisu nešto na šta stavljaš zabranu, niti imaju samilosti prema tebi, ali mogu da ih utopim u alkoholu, zagrljaju, nečemu. U međvremenu bila sam da izbacim nelegitimnog stanara napolje, mala crna maca uglavila mi se na kauč, a kauč ne sme niko da mi dira, ta dva jastuka što se pomeraju kada legneš na njih i nikako nisu udobni osim ako na njemu gledaš film sa njim.. e, nije to za tebe maco. Orah iz nekog od nekih prošlih postova, naglo je ogoleo, debele grane meni još liče na diva, samo tako ogoljen izgleda mi puno strašnije, mislim moj je taj div, na njemu još uvek plavičaste magle rano ujutru dočekuju dane sa zubatim suncem, kišom ili sivim oblacima. Oni najniži preteški oblaci me nekad skoro uguše, ali imam jako srce, pod čarolijom.

Od nastupajućih praznika deli me samo ono veliko i teško izdržljivo jedvačekanje. Meni je praznik svaki dan kada ležim kraj tebe.



Post je objavljen 04.12.2016. u 14:25 sati.