U OBLAKU DIMA JUTRA POEZIJE
Pjesma je dugačka.
Dugačka je.
Negdje na polovici izgubim se
U tom labirintu ponavljanja istog
Vjerojatno zbog stvaranja jačeg dojma.
Dojam je zapravo suprotan.
Pogledi okupljenih, ovih od pera,
Bauljaju u oblacima dima.
Da mi je znati gdje su im misli?
Pjesma je stvarno dugačka
I ne uspijem povezati nepovezano, nabacano,
Pjesniku kao da i nije važno.
Odustajem kao i ostali koji po mobitelima
Nešto važno pišu, gledaju, traže,
A onda kada je pjesma završila
Plješću pjesničkim oduševljenjem
Pa pomislim i meni će isto tako,
Iako su moje pjesme kratke.
i eto nešto iz prošlih dana kada mi se sviđalo snimati, već odavno nisam.
Post je objavljen 30.11.2016. u 07:00 sati.