Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

neupitni autoritet



BIJELE BROKATNE HALJE

Prijateljici je u Južnoj Americi umrla tetka koja je oporučno zatražila da je sahrane na otoku gdje je rođena. Sinovi su je kremirali, pa s punom urnom doputovali u domovinu. Na otoku je uz crkvicu staro groblje, a po svim pitanjima pokopa glavnu riječ ima lokalni svećenik. No kad je taj čuo da je tetka kremirana, nesmiljeno se usprotivio da pepeo pohrane uz kosti njenih predaka, a kamoli da bi održao uobičajenu ceremoniju. Njegova crkva se protivi spaljivanju pokojnika, ne pristaje! Uzalud su mu ukazivali da su dvojica bratića doputovali iz Južne Amerike, da ne mogu povratiti tetku u prvotni oblik, da je tetka iz familije koja stoljećima obitava na otoku, da tetka nije ničemu kriva, da je bila primjerna vjernica i slično. No u razgovoru je nekako iskrsnulo da bi svećeniku trebao nekakav novi bijeli brokatni plašt prošiven zlatnim nitima, na što su bratići bez krzmanja iskazali sklonost da se iskažu kao bogobojazni dobrotvori, otvorili su novčanike, dobrano ih olakšali, a nakon toga su se učas dogovorili. Crkveni stav prema kremiranju više nije bio problem. Crkva je istovremeno i milostiva, te je svećenik mrzovoljno zbrzao nekoliko rečenica, izmolio molitvu, i urna s tetkom odložena je na vječno počivalište.

Podsjetilo me to priče iz moje porodične povijesti. Početkom dvadesetog stoljeća u Imotskom je živio Rajmondo Gjamonja koji se zaljubio u Mariju K., moju tetku. Vjenčanju je stajalo na putu jedino to što su Rajmondo i Marija bili bratić i sestrična. Po tadašnjim običajima i propisima nedozvoljivo. Srećom je Rajmondo bio imućni lokalni vlastelin, poznati crkveni dobrotvor, pa je njegov zahtjev stigao sve do tadašnjeg Pape. Put njegove molbe do Rima Rajmondo je na svim instancama obilato podmazao bijelim brokatnim odorama opšivenim zlatom i naposljetku je Papa dozvolio: smiju se vjenčati, ali ne smiju imati djece. Vjenčali su se, nisu imali djece, i živjeli su sretno do kraja života.

Da se crkveni odnos prema raznoraznim zastranjivanjima, istupanjima iz uobičajene prakse i odstupanjima od zahtijevanih očekivanja suštinski ne mijenja svjedoče i priče koje se svako malo mogu čuti. Otprilike ovako: par se želio vjenčati pod crkvenim krovom, ali se ispostavilo da je jedan od planiranih kumova nekršteno čeljade, međutim je drugi kum upravo pregovarao o temeljitoj rekonstrukciji centralnog grijanja u župnom dvoru, o cijeni i rokovima, pa su se u okviru toga odmah dogovorili da će svećenik na ceremoniji malo zažmiriti što jedan od kumova ne iskazuje veliko iskustvo kad i kako se treba prekrižiti. Ili ovako: kako udovoljiti baki i krstiti dijete čiji roditelji nisu crkveno vjenčani, tj. za tu svetu instituciju žive i razmnažaju se u grijehu? Tako da organizaciju krštenja preuzme stric, uspješni poduzetnik i poznati crkveni dobrotvor koji se već ranije iskazao značajnim donacijama.

Naravoučenije se dade lagano sintetizirati: ako si bogat i darežljiv, što se crkvi tiče gotovo sve se može, u svakom slučaju daleko više nego što se dozvoljava običnom, siromašnom puku.

Pored bogatih, slično si mogu dozvoliti i raznorazni moćnici. Samo se naivni mogu čuditi kako je "ljevičar" Bandić dobrohotno tretiran u crkvenim krugovima. Crkve će moćne podržati u njihovoj moći dokle god tu moć koriste u crkvenu korist, kao što su Jure Radić i bratija sklopili Vatikanske ugovore, no o tome nas uči i povijest svijeta primjerom neiscrpnog niza careva, kraljeva i drugih velmoža.

Prema sirotinji i obespravljenima crkve su nesmiljene, na njima se vježba strogoća. Siromašni roditelji mog pradjeda u Mostaru krajem devetnaestog stoljeća živjeli su nevjenčano jer nisu mogli platiti koliko ih je svećenik tražio za vjenčanje, pa im zbog toga nisu htjeli ni krstiti djecu. Stoka sitnog zuba mora biti poslušna na svaki način! Neobrazovane bedake je lako fascinirati i pripitomiti: dovoljno je mrdati im pred nosovima guzicama u bijelim brokatnim haljinama prošivenim zlatom.

I bogati i moćni i siromašni samo se u jednom tretiraju na isti način: od njih se očekuje da budu nepopustljivo protiv onih koji dovode crkveni autoritet u pitanje.

Jednostavan je to mehanizam kao što su i virusi evolucijski daleko jednostavniji od slonova, tigrova i jelena koje napadaju, kao što je krpelj jednostavan u usporedbi sa sisavcima kojima pije krv, jedino što su i virusi i drugi nametnici savršeno prilagođeni svojoj parazitskoj ulozi, pa ih se nemoguće riješiti. Srećom su ljudi povijesnim razvojem nadošli na mjere kako se uvelike otarasiti nametnika i kako cijepljenjem, higijenom i medicinskim mjerama neutralizirati velik broj virusa. Još samo da se oslobode fascinacije bijelim brokatnim haljama i sve će biti mnogo bolje.




Post je objavljen 28.11.2016. u 11:28 sati.