Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/b-612

Marketing

POGOVOR 701 - 1400

U trećem razredu me je Ivan, ali ne ovaj iz Dua DRiN, nego urednik školskog lista, zamolio da mu napišem neki tekst jer mu se neplanirano stvorio višak na stranici lista.
Tog dana na probi Dua DRiN nisam bio koncentriran na sviranje.
– Oprostite, nisam koncentriran na sviranje.
– Kako misliš?
– Ivan me je zamolio da za školski list napišem nešto. A ne znam o čemu bih pisao. Čega god se primim već je o tome pisano.
– Ivane, zašto gnjaviš tekstopisca bezvezarijama?
Ivan je najprije Velikom Vođi objasnio da se ne radi o njemu, nego o Ivanu Štreberu, uredniku školskog lista. A onda je meni dao koristan savjet.
– Možda su do sada ljudi zbilja o svemu pisali. Ali o jednome još nitko nije pisao. Još nitko nije pisao o tvom životu. Piši o sebi. O svom iskustvu, o svojim mislima, o svom životu.
Poslušao sam Ivana i napisao svoju prvu priču. Bio sam ponosan kad je u školskom listu objavljen moj prvi tekst. I moje ime uz naslov "Priča o geniju".
Radost i ponos su trajali samo do sljedećeg sata hrvatskog kad je profesorica rekla da se radije držim pisanja pjesama. A na rastanku, kad smo bili maturanti, rekla je Ivanu Štreberu:
– Ivane, od tebe sam naučila da i najbolji učenici mogu raditi gluposti i da najbolji urednici, poput tebe, dušo, mogu objavljivati gluposti.
Što mu je ravnatelj rekao nakon izlaska tog broja nikada nisam saznao, ali znam da je Ivan izletio iz njegovog ureda plačući. Zaustavio se pokraj mene na hodniku, mahao mi ispruženim kažiprstom pred nosom i nešto govorio, ali ga nisam ništa razumio zbog jecaja.
Tako je objavljen moj prvi tekst. I danas taj primjerak školskoga lista čuvam kao najdragocjenije blago. Kad je to čuo, moj prijatelj Nenad je prokomentirao:
– Zašto ga čuvaš? Pa neće ti to nitko ukrasti.

Kad bih za vrijeme praznika i slobodnih dana iz Splita došao doma, bilo je sve kao u mirnom djetinjstvu. Majka bi nam recitirala tekstove gangi, otac bi pričao priče iz svoje mladosti te iz povijesti sela i otoka, a sestra bi me oduševljavala prepričavanjem zgoda iz svoje srednje škole. Baš sam uživao u ozračju pjesama i priča iz prošlosti i sadašnjosti. Tada sam naučio da književnost mora biti jezgrovita, poticajna i zabavna. Jezgrovita poput majčine gange, poticajna poput očevih priča i zabavna poput sestrinih dogodovština. Teoriju sam usvojio u rodnom domu. Još da mi ju je nekako provesti u praksu.

A praksa nikako nije išla. Nakon onoga s mojom prvom splitskom pjesmom, svi su me počeli nazivati pjesnikom. Priznajem da mi je laskalo. Tek puno godina kasnije mi je Veliki Vođa u afektu otkrio da su mi se zapravo rugali.
Kad je Duo DRiN postao lokalna atrakcija, svi su znali da ja pišem tekstove pa sam se naslušao hvalospjeva na račun tekstova i mene tekstopisca. Priznajem da mi je laskalo. Tek puno godina kasnije mi je Veliki Vođa u afektu otkrio da su mi se zapravo rugali.
A nisu se imali zašto rugati. Jer ono što sam pisao bio je ironijski odmak i žigosanje krivoga smjera kojim je krenula popularna glazba u ono vrijeme. I dandanas, kad me zahvati sjeta ili malodušje, povučem se u sobu i slušam pjesme koje smo snimili. Odmah mi bude lakše i problem koji me je deprimirao ne izgleda mi tako velik niti nerješiv.

Sve lijepo kratko traje pa je tako završilo i moje školovanje u Splitu. U splitskoj gimnaziji sam proveo šest prekrasnih godina svoga života. Šest predivnih godina bio sam Splićanin.
Kad sam napokon maturirao, svi susjedi i cijela rodbina čestitali su mojim roditeljima i predlagali su im da me zaposle kao čuvara plaže u zimskom periodu. Uvjeravali su ih da to odgovara mojim sposobnostima. A ako se pokažem, mogao bih nakon nekoliko godina postati pomoćnik naplatitelja parkinga.
Srećom, moji roditelji su se sjetili mene upitati što bih ja htio.
Znao sam što želim:
– Jo bi iša put Zagreba. Jo bi studiro.
Dugo su me gledali u tišini pitajući se šalim li se ili sam ozbiljan. Bogu hvala, otac mi je bio veoma duhovit čovjek i volio je šalu pa je na to odgovorio:
– A ti poj. Nuj pa ćemo vidit.
I tako sam sa svoga rodnoga otoka Hvara došao studirati u Zagreb.

Post je objavljen 28.11.2016. u 07:23 sati.