Tkanje
1998.
Ti budi tkalac mojih dana,
tkalac mekanih, šarenih niti,
oaza moja izabrana
od žege ljute gdje ću se skriti!
Ti budi tkalac mojih sati
da tren nijedan zalud ne bude,
jer samo s Tobom mogu znati
darove otkrit, što mi se nude!
Ti budi tvorac mojeg tkanja,
jer sama tek mrsim života niti,
u Tvojoj ruci što god sam manja
tkanje će moje čvršće biti!
Školjka
1999.
Ispod ljeskave površine mora,
od radoznalih pogleda
skriva svoj biser.
Obale
2002.
Svaka se rijeka prostire
između vrela i uvira,
svaki se život odvija
između snova i sjećanja.
Djetinji snovi pitaju:
«Kad ćemo biti veliki?»,
a dob se odrasla napaja
sjećanjem na dane nedužne.
O, daj mi, Bože, smiraja
u rijeke blage koritu,
da budem svjesna stvarnosti
sadašnjih svojih obala!
Post je objavljen 14.11.2016. u 21:53 sati.