Marketing
Partija karata
Raširim ruke i sa svih strana otpor na prstima osjetim.
Stjenke koje misli moje stvaraju odjednom postaju opako prijeteće,
A snježna bjelina u mozgu zaigra svoj ples kao pahulje pred Petrovo.
Nigdje nikoga u toj tišini što skitnicu vjetra iščekivaše sa sjevera.
Ispod pogleda bezdan zjapi i još samo začudno lebdenje održava tanku nit
između partije karata na koju me Bog poziva.
Pitanja će postavljati o onima kojih nema, a ja nijema što ću tada reći?
Nestali su zajedno sa pjesmama tog boema.
Još samo gitara na nekom tavanu u prašini stoji nijema.
U bjelini križa sakrila se velika rijeka.
Zidovi; zidovi su preblizu, mislim, osjećam.
Ovo nije Titanik, zašto orkestar još uvijek svira?
Od huka tog šarlatana poželjeh gluha biti.
Čudna li je spodoba, taj vjetar
što prepliće, slaže i raznosi život bez pitanja.
U trenutku On špil presječe, a onda
Zvijezde zaplešu kao balerine Labuđeg jezera.
Pjesma mornara niz šank se prolila,
ja ne uspjeh dobiti ni jedan poen da prikrijem bol.
Bog je imao bolje karte.
12.11.2016.
Post je objavljen 12.11.2016. u 10:01 sati.