Vrijeme leti, brzo ide,
dobre vijesti nikako ne nosi.
Jedino što je stalno je
da mi užasno fali svaki dio tebe,
a ponajviše tvoje nebeske oči.
Pokušavam to sakriti,
glumiti da je sve
to prelistana priča davna,
no kada padne mrak
više nisam snažna i onda,
onda kao i ti
ostajem zamišljena i sama.
Mislim da je najbolje da
sve ostane kako je sada -
koliko god teška i mučna
bila tišina i duboka samoća
koja vlada.
Nemam snage, nemam volje,
za ništa bolje niti gore
možda me jednog dana Netko Novi
odvede daleko do novih visina i
potrebne slobode.
Post je objavljen 01.11.2016. u 20:47 sati.