Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/idragi28

Marketing

Vjera - 16


Tada se dogodilo nešto prekrasno.
Isus se povukao jedan korak pred tom ljudskom ruševinom i
rekao: “Hoću! Ustani! Očisti se!” Ali ne, on to nije učinio! Isus
je pošao jedan korak prema gubavcu i položio ruke na njegovu
raspadajuću kožu! Ljudi su sa zgražanjem povikali: “Gubavca
se ne smije doticati!” Biblija ovako izvješćuje: “Isus pruži ruku
i dotaknu ga...” Nikakva prljavština nije Isusu odvratna! Nema
jada koji bi bio prevelik za njega! Položio je ruke na gubavca!
Da sam umjetnik, naslikao bih Isusove ruke na izobličenu,
raspadajućem gubavčevu licu. Takav je Isus: najčudesniji
čovjek svih vremena! Ako ni za vas nitko ne mari, nitko vas ne
treba; zamolite Isusa da stavi ruke na vas. On će vam reći: “Ja
sam te kupio, ti si moj!” – Ako ste nagriženi gubom grijeha a
vaš život pun nečistoća, Isus će položiti svoje ruke na vas i reći
vam: “Očisti se!”
U Isusu nam je darovana ljubav Božja koja može otkloniti sav
naš jad, grijehe, prljavštine i bolesti. Isus je utjelovljena Riječ
Božja! Čemu ljudi govore: “Zašto Bog šuti?” Nije li nam Bog
progovorio dovoljno jasno i dovoljno ljubazno?
Taj isti Isus, nadugo nakon događaja s gubavcem, bio je
položen na križ. Željeznim su mu klinovima probili ruke i
noge i prikovali ga. Tada su podigli križ, a oko njega se okupila
razjarena svjetina. Rimski su vojnici grubo odbijali ljude od
raspetoga. Dođite sa mnom, probijmo se kroz tu svjetinu i
stanimo i mi pod križ! Pogledajte njega, raspetog Krista! “
O, glavo okrunjena, kojoj se rugo svijet. O, glavo puna rana, a na njoj
trnov splet. O, čelo s kog je teko u muci krvav znoj, ja te se sada
sjećam i teških rana broj.
” Pogledajte ga! Pitajte ga: “Zbog čega
tu visiš?” “Ja ovdje visim”, odgovara on, “jer si ti sagriješio. Ili
ćeš ti platiti za svoje grijehe u paklu ili ću ja ovdje platiti za
tebe. Jedan od nas mora platiti! Ja ću to učiniti umjesto tebe –
ti samo vjeruj u mene!”
Navečer su Isusa položili u grob isklesan u stijeni i na ulaz
dokotrljali tešku kamenu ploču. Ispred ulaza stražarili su rimski
vojnici. Treći dan nakon sahrane, još za mraka, najednom
posta svijetlo kao da je u blizini eksplodirala atomska bomba!
Svjetlo je bilo takvo da su stražari, koji nisu bili neki histerični
slabići, popadali u nesvijest. Posljednje što su vidjeli bio je
prizor veličanstvenog Isusova izlaska iz groba!
Ovo što vam pripovijedam nije nikakva bajka. To govorim jer
znam da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Isus, koji je umro za vas,
živ je i danas! Ne postoji ljudsko biće za koje on nije umro.
Isus je živ i zove vas – kao posljednja Riječ Božja! Najvažnije
pitanje jest: hoćete li ga primiti u svoj život?
“Zašto Bog šuti?” Dragi prijatelji, Bog ne šuti. On govori, a
Riječ mu se zove: Isus! To ime je ljubav, milost i milosrđe.
Proživio sam užase u nacističkim zatvorima i za bombardiranja.
Često se sjetim jednog od najužasnijih trenutaka. Kad sam
jedanput za savezničkih bombardiranja bio doveden u neko
dvorište, zastao mi je krik u grlu. Preda mnom se pružao
užasan prizor. Poredano na tlu ležalo je osamdesetak mrtvih
tijela koje su otkopali iz bombom uništenog skloništa. Već
sam viđao užasne prizore na bojištima u Prvom svjetskom
ratu, ali taj je bio užasniji. Ovdje nisu ležali mrtvi vojnici, već
tijela staraca, žena i djece. Dječice, čijih sam se mršavih tijela
nagledao tijekom tog dugog rata.
Djeca! Kakve su ona imala veze s tim besmislenim ratom? I
dok sam stajao tamo među svim tim leševima, mojim se srcem
razlegao krik: “O, Bože, gdje si? Zašto šutiš na sve ovo?” U tom
su se trenutku u mome duhu pojavile riječi iz Biblije: “Bog je
tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina...” Mora
da mi je sâm Bog objavio te riječi u trenucima dubokog očaja.


Post je objavljen 31.10.2016. u 17:34 sati.