Realno stanje čovjek ne prihvaća, naviknut je na materijalnu ovisnost i logično mišljenje.
Posljedica toga je cijepanje ličnosti, negativnom energijom paraliziraju se živci i dalje je psiha.
Nije mala stvar preskakati činjenice i misliti nešto po svome, jer se dovodi u pitanje ljudsko ponašanje; točnije neizbježno je nasilje.
Život je slobodno ponavljanje kao stvarno konstanta nule u centru svake cjeline.
Ako znaš za čisto, red i pravdu, nisi žrtva negativnih sila, jer se imunitetom štitiš na vrijeme.
Realno uživo (stvarno) život se odvija slobodno i neutralno, no ako to ne prihvaćaš, moraš imati problema sa sobom, zbog izazvanog negativiteta od rascjepa ličnosti.
Ako realno prihvatiš uživo, znaš sve na toj liniji i ne moraš misliti.
Od prihvaćanja realnog stanja, uživo voliš život i ne umišljaš uživanje.
To je mir.
Mišljenje je logično, no najprije je rascjep.
Taština, vjera, moral, kultura, pamet, svijest i normalno, cijepaju ličnost i tako se održava brak, društvo, crkva. Uvijek treba čovjek da bi se sistem održao i to se plaća primitivno.
Život se svodi na prihvaćanje, jer se sve odvija promjenom sila.
Svaki čovjek čovječanstva žrtva je logičnog mišljenja u rascjepu ličnosti, zbog teorije, vjere, morala, svega čime se logično nasilje održava, protiv realnog stanja, reda i mira.
Tako ti želiš biti prihvaćen od svih, no ujedno mišljenjem potvrđujheš da ne prihvaćaš nikoga i naravno nisi od povjerenja, nemaš ni potrebnu ljubav u vidu inspiracije volje.
Post je objavljen 26.10.2016. u 14:08 sati.