Djelo je ovo na 160 stranica u kojem autorica, mahom na pesimističan način opisuje svoj nutarnji svijet, sve ono što proživljava zbog vanjskog svijeta. Možda se na prvi dojam čini kao obična žalopojka, ali radi se o tankoćutnim rečenicama i prodiranju u ljudsku (svoju) dušu kakvo je, vjerujem, malo tko u stanju (dovoljno hrabar i otvoren) napraviti.
CITATI:
'Jer naše je područje trusno, obzirom da je pogodno za manipulacije, to će reći da ovdje živi nekakva poluobrazovana masa, koja o vlastitom životu i svijetu kojem je okružena ne želi ništa osobito znati, već joj je samo stalo da ima dobar komad pečenog mesa koji će staviti u usta. Zato je kod nas meso važno i kao psihološka potpora pa kada su ljudi jako očajni i kada se osjećaju beznadežno, oni ipak ne odustaju od trpanja mesa u usta, jer ih žvakanje i okus mesa smiruje, daje im osjećaj unutarnje snage. I onda je samo potrebno neko koplje da se zabije u leđa protivnika, kada ovo meso u želucu uskipi i kada mozak podgrije rakija. To znaju svi veliki svjetski manipulatori, zato je njima jednostavno, kada se za to pojavi potreba, s ovim našim narodima loše kvalitete zuba, otpočeti kakav novi krvavi rat.'
'Osamljenost. Ne imati nikoga tko je dovoljno iskreno dobronamjeran da bi mu se čovjek ponekad, kada je teško, mogao požaliti.'
Post je objavljen 24.10.2016. u 22:37 sati.