Marketing
POGLED NA SIRIJU
Na zastavi Libanona vijori se cedar (Cedrus libani). Bilo bi za očekivati da ga ima po svuda. E pa nema. Naime, budući da ga nemilo kidaju još od doba starih civilizacija, valja potegnuti sve do u nacionalni park Al Chouf da ih se vidi na okupu. Tu su ograđeni žicom bodljavicom. Cedar je sličan čovjeku što se reprodukcije i drugih stvari tiče. Tek nakon 20 godina života počinje stvarati male cedrove. Može živjeti vječno, osim kad ga omete ga ta neka opasna baja od čije prisutnosti ugine i tu mu nema lijeka. Valjda uzrokuje stres ili neko slično zlo.
Padine planina su u ovom dijelu Libanona danas uglavnom gole, sparno je i u zraku ima puno pijeska. Ne može se reći da je ugodno. Međutim, u cedrovom šumarku je potpuno jasno zašto je ova regija gusto naseljena i ranije uljuđena, tj. civilizirana negoli neke druge. Cedrovi prave jako ugodnu mikroklimu i prijeko potreban, široki hlad. Lugar nacionalnog parka, bistar i snažan stariji čovjek dao nam je za popudbinu nekoliko domaćih, zelenih i crvenih jabuka. Ne pamtim kada sam tako ukusne jela.
Provozali smo se kroz južni dio Bekaa doline. Jednu jabuku smo dali poslovođi na gradilištu ceste kojom smo trebali proći.
Ljudi u Bekaa dolini čine se vrijedni, obzirom da je zasađena svakakvim blagom – od vinove loze do slanutka. Samo tamo gdje nije zasađeno, tamo su sirijske izbjeglice skucale sebi kampove za privremeno stanovanje. Ispod one plastike, čudo je da ne uginu od vrućine…
Prešavši nazad na zapad planinskog lanca, došli smo u regijicu gdje uglavnom žive Druzi, libanonska manjina (iako su tamo svi manjina na neki način). Selo u koje smo stali podsjeća na Trilj. Evo kako: kuće su izgrađene uz cestu. Izgledaju kao da su ih gradili hrvatski njemački emigranti – prazne, velike, optočene kamenom. Parkirali smo se pravo pred pekaru/birtiju. Gazda je točno triljski tip čo'eka, osim što je druški odjeven – crne hlače sa volanima nisko ispod testisa, bijela košulja i kapica. Dao nam je jesti, ali nas je i dodatno počastio sve po redu: kafom, finim slatkarijama pa nam još upakirao za put nekoliko lepinja sa povrćem. Drug je pravi drug.
Da nema pijeska kojeg vjetar diže, sa ovih planina bi se jasno vidjela Sirija. Taj pogled, i prvi i drugi i treći plan izgledaju pitomo, i blago, i idilično.
Post je objavljen 14.10.2016. u 20:54 sati.