Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/apatrida

Marketing

Biti

Nedavno, na večeri kod mene, većina dragih prijatelja/ica uz dobro jelo, a rado ću nabrojiti što smo papali i naravno pili, ugodno smo razgovarali.

Ovo 'ugodno smo razgovarali', traži malo objašnjenje. Naime, kod takvih skupova nikad čovjek/čica e zna kako će razgovor krenuti. Nekad se svađamo, nekad slažemo, a nekad nešto i naučimo. Volim skupljati prijatelje/ice na ručkove, večere i za razne druge prigode. Nađe se tu i netko novi. Netko nekoga dovede ili i ja sama pozovem nekoga iz drugog društva. Ponekad su novi čisti promašaj, ali dogodi se da postanu i stalni članovi društva.

Svi se volimo nalaziti jedni kod drugih.
Recimo slijedeći tjedan samo pozvani kod prijatelja na otok. Tri dana, tri dana, ali se veselimo. Ako bude sunčano ja ću se sigurno kupati. A, jedan od prijatelja zove nas na drugi otok. Ne možeš svugdje stići.

Više-manje smo umirovljenici, ali ima i puno mlađih radnih pa i s njihovim manjkom vremena treba računati. I s novcima sad treba računati. Nije lako, ali kome je danas lako.

Naravno skrenula sam s puta, a put je bio upravo posljednja večer gdje se lijepo blagovalo i pričalo.

Uz razne teme netko se sjetio upitati jednog od velikih stručnjaka za to područje, a nije političar, kakva je posljedica ako uistinu broj imigranata bude kritično veći nego to Europa može podnijeti.

O promjeni identiteta do mogućnosti raznih totalitarizma do scenarija iz futurističkih apokaliptičnih filmova. Ba, bla bla, Sve smo to već čuli prerađeno na razne načine.

Sve više prevladava mišljenje da ih više ne bi trebali primati.

Ja tako ne mislim. Ionako, podizali mi razne žice i kineske zidove ništa neće spriječiti ljude koji bježe da ih razbijaju i preskaču. Mislim da je nemoguće obraniti granicu.

A onda, rekla sam čovječanstvo konačno mora pokazati humanost i zajedništvo kolikogod ga to koštalo.
Izrečeno je: I Europa se borila na svom teritoriju, krvarila i još povremeno krvari. Uz uspone i padove izgradila je kakvu takvu demokraciju.

Sve je istina, ali uporna sam. Ljudska je dužnost, koliko god to ludo zvučalo i skoro nemoguće bilo postupati čovječno. Pokazati čovječnost i učiti čovječnosti. Najprije sebe, a onda i drugoga.

Ostaviti malo konformizam po strani. Ugode i te stvari.

Jedan od prisutnih mi je rekao, a to već u nekolikonavrata ponavlja: Ti si uistinu kršćanka. Ne treba zaboraviti da je on dvadeset godina mlađi od mene i ateist. Dapače katoličku Crkvu u Hrvata smatra ustrojenu po pravoslavnom sustavu crkava. Nacionalnom jer se, po njemu, baš tako ponaša.
Kako god. Čitam , pa prekidam, knjigu Hansa Kunga 'Biti kršćanin'.
I sam se pita što to znači kad i ostali ljudi ateisti i teisti imaju određene moralne vrijednosti koje mi kršćani rado pripisujemo sebi.

Hans Kung kaže: "Kršćanstvo hoće ljubav, pravednost, životni smisao, dobrotu i dobročinstvo, čovječnost... No neće li to i nekršćani?
....danas se nameće pitanje: zar e kršćanstvo u usporedbi sa svjetskim religijama i modernim humanizmima – nešto bitno drugačoje, zaista nešto osobito?"

U 862 str teksta Hans Kung odgovara na to pitanje.





stol koji čeka

Post je objavljen 11.10.2016. u 17:44 sati.