naziru se sjene
tvoga lica
kao sjene gustog grada
moje utamničene stvarnosti
mi smo sve gušći
počivamo na koljenima
na napregnutim slutnjama
mora biti da samoća
vješa zvijezde
u nešto mokro i
propušteno
znakovi cvijeća
po zapešću
pokazuješ mi mene i mene
tako, kao pjev potonulog
zraka u brezu
naziru se sjene
ulaziš u nazive ploča
koje nosim na obrazima
grad postaje sve gušći...
Post je objavljen 09.10.2016. u 20:36 sati.