Kasni je sat, zabava je stigla do kraja,
neka još puste Stonese, Jimija i Doorse;
tijelo se iscrpi u buci klupskog kupleraja,
ali njoj brzi odlasci uvijek račune pomrse.
Vani je hladno, auto se ne može pokrenuti,
idemo pješke, Mjesec je nestao iza oblaka;
spotičemo se, nadam se da neće planuti,
između nas, i nas i žive noći gruba navlaka.
Zalutali smo, vrtimo se u krug izvan ceste,
svađamo se žučno, i ona se vraća na parti;
nastavljam sam, što drugo, te su scene česte.
Opazim svjetla-putokaze, nema ih na karti,
žurim prema spasu, prema novom razdoblju;
trepere lampioni, shvatim idem prema groblju.
Post je objavljen 07.10.2016. u 20:32 sati.