Tajna naše SOZO Ekipice je upravo javno objavljena, barem u mejlovima "apostola" svim simpatizerima. Ono što se nije moglo baš na prvu otkriti, kako to da se netko definira "kršćaninom", a s druge strane se ponaša kao obični zabavljač tipa David Copperfield, gdje god dođe rasipa se čudima, bolje reći magijom u ime "Isusa", a nikakvih stvarnih promjena u životu njegovih mušterija osim zanosa, zaljubljenosti nema na vidiku.
Taj jaz između beskrajne Dude-Lorens teorije, beskrajnog bla bla o "nebeskoj ljubavi", i te besplodne prakse je bio na prvi pogled nejasan. Međutim, nedavno sam naletio na Lorensovu kratku i jasnu definiciju "dara" prepoznavanja duhova koja glasi u stilu „tko čini čuda u Isusovo ime zazivajući njegovo ime taj je u pravom duhu". Je li moguće da netko nešto takvo izjavi, a pogotovo da njegovi zaljubljenici to tako lako bez trepnuti okom "popiju"?
Tema zaljubljenosti je također jedna velika životna tema. Da li je to samo čarobno kratkotrajno blaženstvo koje se javlja u susretu s prvim ljubavima ili su to i stanja koja se daju i izazvati i zloupotrijebiti? Kod Lorensa bih to radije nazvao nekakvom "energijom" jer ničeg ljudskog u tome nema. Skrivena magija na djelu, a cilj joj je ljudska duša. Naravno, ta druga strana medalje je samo podsvjesna. I svi uključeni zajedno sa Lorensom imaju samo najbolje namjere. To je gotovo suvišno više i spominjati.
Koliko god ludo zvučao "apostol" sa svojim idejama o ljudskom trenutnom instant obraćenju, stajanjem pod križem itd. ipak se rijetko, ali se ipak može čuti da su sljedbenici, kojih se inače baš i ne čuje, ponekad mudriji od svog učitelja. Nedavno je na primjer njegova najbliža mlada suradnica, vjerovatno moderna "Magdalena", s kojom ide u teretanu, saunu i da ne nabrajamo dalje njihove svete susrete u 4 oka... ona je izjavila javno da stvarne promjene u životu, tamo gdje je najteže, u obitelji, da su tako male, tako male da treba cijeli život za promjeniti sebe. Ne bih ni sam mogao naći bolju i životniju rečenicu koja kontrira, upravo je suprotna svakodnevnim porukama našeg "apostola", porukama o besmislu gubljenja vremena na Zemlji i mogućnosti instant kršćanskog obraćenja, naravno u njegovoj režiji.
Ali tek sada, prije par dana, sam otkrio da ta njegova nerealna ideja o instant ulasku u istinu, o krštenju Duhom itd. nanovo rođenju , trenutnom fizičkom iscjeljenju, izbavljenju , primanju darova "duha", sve to odjednom... preko noći.. ima svoj nastavak priče. U toj njihovoj Ekipici je standard da se izjavi "kajem se Isuse najmiliji.." i njegove "pomoćnice" trenutno ulaze u "svjetlo" istine . Ta slika zvuči nerealno osim samim sljedbenicima unutar njegove Ekipice, oni to svoje zaljubljeno stanje inače zovu "živa vjera", "živa ljubav" i slično.
Međutim, prije par dana sam po prvi put primijetio Lorensovo dodatno objašnjenje koje se bavi stvarnošću Ekipice i definira pojmove "duha" i "darova" preciznije, onako kako se to samom apostolu i njegovom inače duhovnom mentoru Haginu sviđa.
Čuda iscjeljenja (čitaj čuda nestanka bolova) i sva ta halucinogena stanja, vizije Isusa, anđela, Pakla, Raja, pogotovo sa djevojčicama, su trebala biti kao dokaz "duha", tj. njegovih "darova". I onda čovjek, kojemu su članovi Ekipice istovremeno možda i njegova rodbina, ili kolege na poslu, ne može spojiti kako to da netko tko smatra da ga je "duh" iscijelio i dao mu "darove", da taj isti čovjek više o ničemu ljudskom ne može s običnim ljudima razgovarati, a da ne govorimo o tome da daje dojam kao da je na nečem, kao na drogama!?
O čemu bi i mogli sljedbenici "apostola" uopće razgovarati? Njihove osnovne pretpostavke isključuju bilo kakav dublji razgovor sa neistomišljenicima. Za njih i njihovog "apostola" psihologija uopće ne postoji , pa tako ni opasne psihološke sekte. Njihova jedina mjera u svemu je ljubljeni "apostol" sam. Tko se s njim ne slaže taj je sekta ili još konkretnije Sotona. S tim u glavi i srcu nema puno prostora za druge ljude. Nama ostalima žele što prije kraj ove Zemlje, što skoriji udar meteora i svjetski rat do istrebljenja, a sebi uzašašće najmilijem "Isusu" na kojem će ih nekim čudom pratiti čak i njihovi najbliži, bračni partneri , djeca... Nevjerovatno, ali u to oni vjeruju. Spašavanje cijele obitelji i to samo po anđelu-sljedbeniku iz Ekipice.
Dakle, najnovija teorija o "duhu" i "darovima", o kojoj do sada nije bilo puno spomena, odlično se naslanja na već spomenuti Lorensov "dar" prepoznavanja duhova, i došla je kao melem na ranu, na stanje u Ekipici. Jedna od slika kojom Lorens podupire te svoje najnovije upute je primjer nekog američkog velikog kršćanskog duhovnog radnika koji umire od alkoholizma!?
I do sada je to bilo očito, i bez Lorensovog najnovijeg tumačenja, da se upravo o tome i radi unutar Ekipice, o jednom Abrakadabra kršćanstvu, magiji sa svim "čudesnim" psihofizičkim fenomenima koji je prate, a iza kojih stoje zapuštene duše...večinom bivše ezoteričarke, vračare, gatalice, nesretne katolkinje u manjem broju.. njegove "pomoćnice" koje su preko noći u Lorensovim dubokim očima otkrile navodnu samo čistu istinu. Dobile su navodne darove kojima rastjeruju tamu, a duša im je najčešće ostala ista, neutaživo gladna pažnje i ljubavi..
Naravno, u tim svakodnevnim Lorensovim predstavama ne manjka dokaza o pravome "duhu", po njegovu vlastitom kriteriju. Najmilijeg "Isusa" se zaziva i prije, i usred, i poslije svega što se radi, prema tome glavni kriterij je ispunjen, i može se mirno spavati u sigurnosti i hladovini tako osigurane 100% "čiste istine".
Međutim, ovo je prvi put da se to stanje potvrđuje s najviše instance, od "apostola" osobno, ali ne kao nešto duboko problematično, lažno, nego naprotiv kao nešto prirodno i moguće, da čovjek izvana bude "anđeo" s istinskim "darovima" a iznutra zapuštena ovisnička duša!?? S ovim svojim objašnjenjem Lorens je svojim sljedbenicima i službeno dao recept za rascjep osobnosti, rascjep na "andjela" i "vraga" u istoj osobi.
Naravno da je takvo stanje koje upisuje Lorens nešto slično, ali samo slično, onome što se i u životu sreće. Ali ona bitna razlika se kao i obično krije u nijansama. Vrag leži u detaljima, u Lorensovim definicijama.
To što on priča, o sljedbenicima koji su iznutra zapušteni a izvana baš naprotiv, navodno vladaju silama tame, to sliči na život svjetskog jet seta, tipa Hollywood. U tom svijetu je standardno da "anđeli" poput na primjer pjevača M. Jacksona i mnoštva drugih sličnih pjevača, pjevačica, glumaca.. izazivaju zaljubljenost svojih nezrelih sljedbenika i općenito izazivaju plime osjećaja i suza kod svoje svoje publike, a istovremeno žive život koji se okonča neočekivanom prevelikom dozom lijekova ili samoubojstvom.
To je to o ćemu Lorens u biti priča. Samo što to on kao i obično u svom stilu i imteresu pročišćava i sintetizira, i uz svoj šarm i hipnozu prodaje svojim "pomoćnicama" kao duhovnu "istinu". Naravno, u pravilu 90% ženama!? Na zadnjem show, u Mostaru nedavno, muškarci u publici... jednako nula! Ništa posebno, ili čudno u današnjem svijetu, ali ako vam se radi o supruzi, djevojci, sestri, rodici, prijateljici, majci, kolegici.. tada više nije tako zabavno. Ne postoje specijalizirane komune za takvu ovisnost, a niti "službena" crkva trenutno ne reagira. Pa niti bivši članovi, tzv. "otpad", ne pokazuju da su shvatili nešto o tome u što su bili zaljubljeni... Zaborav i potiskivanje su im puno lakši.
Taj čovjek bi se mogao nazvati i umjetnikom, kada bi to imalo smisla, umjetnikom u izbavljivanju od dobra, s kojim smo svi rodjeni. To je sasvim logično i u kontekstu je njegovog učenja. Dobro u čovjeku je po njemu samome moguće tek nakon susreta s njim, Lorens-Isusom. Po njemu je čovjek po rođenju "vrag", ali dok je "andjeo" Lorens među nama nade za nas još ima.
Nedavno sam čuo nekog starog svećenika koji kaže da je "čovječanstvo mlado, i pred njim je svijetla budućnost.." Kod Lorensa je učenje upravo suprotno, čovječanstvo je prestaro i beznadno iskvareno, i njegova Ekipica se na čelu s njime nestrpljivo moli za što skoriju egzekuciju sadašnje Zemlje... To da meteori i ratovi i kada se dogode nemaju nikakve veze sa svijetlom budućnošću, da je sve to oduvijek postojalo i postojat će, da je čovječanstvo nešto veće od naših osobnih patnji, bolesti, radjanja i smrti.. i meteora i ratova.. to je Ekipici nemoguće prihvatiti, oni su jednostavno prenestrpljivi.
Te spomenute talente i nadarenosti pjevača, glumaca, umjetnika općenito , kakvih ima i unutar Ekipice, Lorens "pere" u svojoj "duhovnoj kemijskoj čistionici" zvanoj Sfera, koja na njegovu žalost djeluje samo u njegovoj blizini. Pa se tu u Ekipici standardno nakon seminara pati od "gubitka dragog" od takozvanog "post seminarskog poremećaja". Dakle, on sam u svojoj magijskoj Sferi inducira, potiče darove "duha" po svojoj želji, kao i npr. stopostotna iscjeljenja kičmi čak i kod onih koji nisu u vjeri, i onda naravno polazeći od sebe sve to naziva pravim "duhom" i pravim "darovima".
A sav taj nesklad stvarnog života svojih sljedbenika i njihove "duhovne" obdarenosti, dok su u njegovoj blizini unutar Sfere, je sada sa svojim najnovijim uputama proglašen mogućim, odobren odozgo. Drugim riječima, možete biti u duši kakvi ste oduvijek bili, ali moji "darovi" na vama ostaju i dalje "darovi" istinitog i pravog "duha", najmilijeg "Isusa".
I do sada je bilo jasno da je ta cijela sekta jedna tragikomedija u kojoj se zamijenilo duhovnu ljubav i duševnu zaljubljenost . Sada s ovim najnovijim "uputama" je jasnija i ona dublja duhovna manipulacija. Talenti i nadarenosti se unutar njegove Sfere crnomagijski pune "duhovnom" energijom a pri tome prateći psihofizički nadnaravni fenomeni proglašavaju "duhovnim" darovima. Što bi se reklo vuk dlaku mijenja a ćud ostaje ista.
Po toj logici je jasno da Lorens i samom sebi dopušta da je s jedne strane po "darovima" kako on sam kaže već desetak godina 100% u svjetlu "čiste istine" njegove Dude-Isusa, a da mu je duša istovremeno u istom narkomanskog stanju kakva mu je i bila većinu života. Sam sebe, zanos kada je svom elementu "pomazanja" s ponosom opisuje sa "ćapalo me..", sila "duha", kako mu je i sama majka od djetinjstva govorila "ćapalo ga..". Što je vjerovatnije, da je stvarno od rodjenja 100 posto u "duhu" ili ipak ne? Za Ekipicu je to jedno suvišno pitanje. Kod njih pitanja jednostavno ne postoje, a ako se i dogode svaki Njegov odgovor im je dovoljan... ne, ne.. savršen je!
Možda bi bilo interesantno da se sada i sam malo poigram prorokovanja. Nedavno sam vidio i video u kojem naš Lorens detaljno objašnjava smisao spajanja duša u brak, po Bogu , jedna duša, jedno tijelo, a i razvoda. Svatko bi u tom njegovom objašnjenju mogao za sebe naći što mu se sviđa. Polazeći od toga da "tko sam ja da sudim" došao je do zaključka da je baš sve moguće, pa i da se i nakon 44 razvoda čovjek po prvi put istinski pokaje i da onda tek 45. put istinski potraži s kim će biti jedno tijelo, jedna duša.. Da je imalo priupitao one koji su imali barem 2, 3 razvoda o njihovim iskustvima vjerovatno se ne bi razbacivao s tim svojim brojkama..
Međutim, kako je on relativno mlad čovjek, okružen obdarenim ženama, pa čak i sam provodi "duhovna vjenčanja", čini mi se da bi i svaki drugi muškarac na njegovom mjestu sebi poželio upravo jednu takvu propovijed-uputu. Drugim riječima, moje proroštvo je da će se ova njegova propovijed u skoroj budućnosti pretvoriti u Lorensovu stvarnost (nakon zadnjeg razvoda), i to čak prije tog njihovog željno očekivanog udara meteora.
Covjek je slobodno bice, a kao sto je Goethe u svom Faustu jednostavno zabiljezio da se u njegovom djelu radi o "..sili koja zeleci zlo cini dobro".. tako mozemo reci da i na ovu temu sekti, a pogotovo ove nase spomenute "nabijene" znanjem, i intelektualnim akrobacijama "proroka", koji svojom vatrenoscu iskljucuje logicko razmisljanje kod sljedbenika.. mozemo reci da kroz jedno takvo iskustvo ipak ostaje mogucnost da ce na kraju sve biti "dobro".. mogucnost naravno postoji, samo je pitanje koliko dugo, jer svoj zadnji trenutak srecom nitko unaprijed ne poznaje.
Na prethodnom linku se nalazi dotaknuto jedno kljucno pitanje svakog krscanina.. sto je to "obracenje"?
Sto mozemo shvatiti iz te kratke pricice iz Matejevog evandjelja? Koje su granice nase slobode? Sto bi bilo najbitnije u jednom takvom procesu, kao sto je obracenje?
Vjerujem da ima dovoljno onih koji imaju barem malo iskustva sa sobom, sa djecom, sa drugim ljudima.. takoreci psiholoskog iskustva opcenito, koje im dokazuje da je svaka sekunda na tom putu i dragocjena i neophodna, u biti cijeli nas zivot svakodnevni..
U ovom blogu pisem prije svega za njih i preventivno skrecem pozornost na ovu sektu, jer se za same sljedbenike ovako direktno, racionalno, preko "razmisljanja", analize, ne moze puno napraviti.. Kod njih su osjecaji pusteni s lanca, a misljenje privremeno umrtvljeno.. Dovoljno je citati njihova "svjedocanstva".. Koliko god to s jedne religiozno romanticne strane izgledalo lijepo, blazeno itd itd.. ako se iz toga pokusa izvuci neka poruka, za sve ljude.. ne ostaje puno.. Oni su svoju zaljubljenost sa neke svoje dojucerasnje ovisnosti sada jednostavno preusmjerili na svog "proroka" i njegovog "Isusa". U sustini nista novo, ali uz pomoc kolektivne svijesti, placebo efekta i "sila" kojima ipak u nekoj mjeri upravlja nas "prorok" nastaje jedan religiozni "matrix" kao u poznatom filmu.. Kao sto kemijska droga moze potpuno istisnuti stvarnost tako se i s ovom moglo bi se reci najfinijom "mentalnom" moze napraviti bezbrojna "cuda".. sav fokus je na "proroku" i njegovoj "misiji".. on osobno je alfa i omega njihovog malog svemira
U prethodnom linku se vidi kako ni Krist osobno, niti sam Stvoritelj ne prelaze granicu nase slobode, i nitko nas ne moze izvana obratiti.. pa cak i ako se to naizgled dogodi, neka vrsta izbavljenja, nece biti dugorocna.. To je bila prica s Kristom u glavnoj ulozi, pa ipak na kraju dolazi do "ponovnog pada" i do toga da je situacija na kraju gora nego sto je bila!?? Krist nas osobno poznaje, i djeluje u granicama nasih mogucnosti i odgovornosti, pa pitanje konacnog djelovanja naravno ostaje uvijek otvoreno, i ovisno o nasoj slobodi.. a sto je najvaznije On ostaje uz nas "sve do svrsetka svijeta".
Ako je nasa osobna uloga tako vazna i presudna u susretu sa samim Kristom, kako je to tek kad se srecemo s nekim tko nam je na prvi pogled bio nekako sumnjiv, nije bio bas od povjerenja.. a vezano s Lorensom njegovi sljedbenici u svjedocanstvima spominju cesto upravo takav razvoj.. cesto se na pocetku doslovno bore sami sa sobom dok se ne "predaju".. Na kraju, kada mu dodju dovoljno blizu dozive "cudesno" izbavljenje od svojih kronicnih problema, i od tada su kao "obraceni".. Ali o nekom svom stvarnom obracenju niti im netko moze posvjedociti, niti oni sami za sebe pisu nesto opipljivo u tim svjedocanstvima.. tu se radi otprilike o osjecajima djevojcice u pubertetu izrazenima intelektualnim stilom odraslog covjeka, ali to ne mijenja sustinu..
Naravno, oni imaju svoje rituale koji izgledaju "krscanski", i javno "pokajanje" i "ispovijedanje" vjere.. Ali je sve to samo za Lorensovo uho i razum, u svakom slucaju samo za krug od najvise nekoliko desetaka ljudi.. a svi izvana ostaju bez komentara, i bez neke njihove stvarne poruke, svjedocanstva za njih, bez poruke za drugu bracu koja isto tako traze spas u biti nema..Otprilike kao u bajci "Carevo novo ruho", samo sto je u ovom slucaju vanjski svijet u ulozi djeteta koji vidi stvarnost otvorenim ocima.. Cijela poruka bi bila "idite Lorensu i zaljubite se u njega!". Jedan dio zena bi to nekako i uspio, ali sto je s nama ostalima???
Iz svega toga je ocito da je glavni preduvjet za buduceg clana sekte jedno duboko siromastvo na religioznom podrucju, nepoznavanje krscanske religije, njene osnovne povijesti.. Oni nemaju nikakav "filter" takve vrste kojim bi testirali dobro i zlo.. I dok je nasoj crkvi, a pogotovo onima unutar nje koji su svakodnevno u toj sluzbi, jasno da tama moze proizvesti bezbrojne "cudesne" fenomene, naizgled iste kao i samo svjetlo, Krist.. dotle nasim priucenim "krscanima" zelja za olaksanjem, za "cudom" prigusuje svaki rezon, svaki oprez..
Drugim rijecima onaj tko ih poznaje osobno vrlo brzo ce shvatiti njihovu djecju logiku..
Ono od cega je meni dobro to je "dobro", a ono od cega je meni lose to je "zlo" I to je sva njihova psiholoska mudrost..
Ali to ne zna niko drugi nego samo njihovi najblizi.. na internet stranicama niti je moguce niti se prenosi stvarni zivot sljedbenika i njihovi odnosi unutar obitelji, a niti je to u njihovim bezbrojnim svjedocanstvima primjetno. A oni s najduzim stazom u sekti pomalo se udaljavaju ne samo od obitelji nego od drustva, takoreci "nevjernika" opcenito.. iako u svom krscanskom "misionarenju" upravo ocajnicki rade na novim clanovima.. sto je vise odraz ambicija "proroka" i njegovog duhovnog "poslovnog plana" s kojim se sljedbenici potpuno identificiraju, nego krscanske brige za bliznjega. Tko ih osobno bolje poznaje osjeti brzo da je ta nesebicnost rada za bliznjeg samo maska, a ono sto ce obitelj najprije osjetiti je upravo taj spomenuti djetinjasti kriterij prepoznavanja dobra i zla (njihovim rjecnikom Sotone)..
Koji su dublji uzroci ovako neceg fantasticnog kao sto je nasa sekta?
S jedne strane u drustvu ima cca 1- 2 % neprimijecenih koji pate od "borderline" sindroma.. gdje se ukratko radi o crno-bijelim emocijama, temama apsolutnog zla i dobra (samo "cista" istina).. nesposobnosti samokritike, podnosenja kritike, nepostojanja dublje povezanosti s roditeljima, obitelji, emocionalne inteligencije.. terapija je jako teska, slicno kao i s bilo kojim ovisnicima, a osim traumaterapije trazi se jedna duboka transformacija svoje duse, ucenje razmisljanja od pocetka, malim koracima, navikavanje na logiku, razmisljanje u svakom trenutku, na razmisljanje koje vise nikada ne bi smjelo predati svoju palicu "cistim" osjecajima.. U slucaju "borderline", koji u svojim dobrim trenucima mogu biti natprosjecno inteligentni, ono najopasnije za njih je potpuno predavanje osjecajima ( u sekti kazu "svom srcu") i iskljucivanje "mozga".. to im unistava sve odnose i veze s ljudima koje s mukom odrzavaju.
S druge strane crkva, svaka koja je dovoljno velika, ne zeli se baviti opasnostima rubnih pitanja i pokusava sva svoja teoloska pitanja drzati unutar sigurnih granica, a one koji se pri tome osjete uskracenima pokusavaju zadovoljiti "Bozjom tajnom" kao odgovorom.. Po meni nije toliko problem u nedostatku "znanja" sluzbeno dopustenog od strane nadleznih koliko o nedostatku vremena, energije, i psiholoske vjestine pri njihovoj dusebriznickoj sluzbi.. kako se covjeka ne bi upravo potaklo da doslovno pobjegne u nesto ekstremno poput ove sekte.
A ako se to jednom dogodi, i radoznali tragalac okusi okus te nove duhovne hrane "sveznanja" sa zabranjenog drveta spoznaje, u jednoj ovakvoj sekti dobije sve odgovore na sva svoja vjecna pitanja, nema kraja njegovoj sreci i zahvalnosti.. a tada je za njega vec cesto prekasno, bar za neko vrijeme.. jer svo to znanje kojim "prorok" obasipa svoje sljedbenike kao biserima nije nista drugo nego korupcija.. A sljedbenici to tumace kao njegov izljev ljubavi i uzvracaju jednako, "zaljubljenoscu".
U svakoj pravoj skoli, i zivotu samom covjek takoreci stalno povezuje pomalo neku teoriju i praksu, korak po korak, svaki veliki korak samo u jednom od to dvoje ne vodi u dobro, trazi se balans, a dusa ima i svoju brzinu integracije.. Ali ovdje u sekti se upravo o tome radi, kao sto postoji "junky food", koji bi mozda mogao i imati sve sastojke, teoretski potrebne za zivot tijela, kao infuzija.. ali ne moze se na infuziji cistoj normalno zivjeti.. to moze biti kratkorocno rjeseje samo.. Tako nekako nezivotna je i ta "duhovna" hrana naseg "proroka" kojom zavodi svoje sljedbenike.. Nitko od njih ne mora imati negativne misli, svi mogu imati najbolje namjere, ali zivot nije tako jednostavan.. na nasu srecu.
Post je objavljen 03.10.2016. u 17:33 sati.