Svako jutro kad pogledam ogledalo vidim istu budalu. Toliko je velika da sebe i ne primjetim.
Moram kupiti novo ogledalo....
Odraz u tišini ogledala
Zamišljen promatram lik
Krv je u venama zastala
Duša prosula krik...
Aaaaaaaaaaa
Zar sam to ja?
Gledam se i zovem more
Nek valovima obriše bore
Gledam se i zovem dugu
Nek bojom svojom odnese tugu
Gledam se i zovem Boga
Nek makne starost s lica moga
Gledam se i zovem mladost
Da bar još jednom
Osjetim radost...
Tad zastanem....
Ne to nisam ja...
To je moja duša umorna..
Izmučeno srce
Zbog života ranjiva
Dva oka sanjiva..
Hej ogledalo...
Odrazu života
Znaj da nije
Važna ljepota
Važno je ono šta nosiš na duši
Duše ljepota i tvoj odraz ruši..
Lijep sam..majke mi..
Post je objavljen 26.09.2016. u 08:10 sati.