* * *
Onima kojima uvodi nisu potrebni, ovo je početak.
* * *
Dakle, jednom davno, u jednoj dalekoj zemlji živješe čudna bića, koja su imala čudnu potrebu jedna drugima svakodnevno jebati mater i sabotirati jedna druge. Imala su zajednički interes - novac. Da bi došla do novca, bića su bila spremna raditi sve ono što bi ionako radila, ali su opravdavala potrebu da rade ono što bi ionako radili, potrebom da dođu do novca.
Bića su za novac pušila jedna drugima, jebala se jedna sa drugima, drkala jedna drugima, svršavala jedna drugima u usta, nudila jedna drugima analne otvore i na kraju svega, zadovoljno svršavala jedna u druge i jedna po drugima, tješeći sebe kako postoji nekakva svrha iza toga što rade. Nekakva...kompenzacija.
Bića su živjela klasičnim monotonim životom u koji su utiskivala monotone stvari kojima su davala značaj, pa je drkanje jedno po drugima, svršavanje u usta jedno u druge, guženje jedna drugih postalo malo razvodnjeno i upakirano kroz raznorazna natjecanja, tučnjave, agresivna nametanja, igre smirenog uma, agresivnog uma, igre smirivanja živaca, igre gubljenja živaca...što bi ga na kraju sve došlo na isto: drkanje, jebanje, špricanje, pušenje, guženje ili kompenziranje premalog učešća u navedenim procesima (drkanja, jebanja, špricanja, pušenja, guženja). Od sada pa na dalje koristit ćemo skraćenicu DJŠPG.
Bića su provodila dan od 24 sata razjedinjen na sanjanje DJŠPG, maštanje o DJŠPG i pokušaje prakticiranja DJŠPG, od čega su najčešći rezultati bili u obliku D i Š, dok je J, P i G bilo za malo odabranije skupine koje su imale ulaznice u obliku para, izraženih fizičkih i spolnih atributa i ponekad čak i intelektualnih atributa; naravno, govorim o intelektu pokazanom u svrhu DJŠPG.
Drkanje je među bićima bilo najrasprostranjenija pojava, takao da kada se nisu dirala po genitalijama i proizvodila špricajuće vrhunce, bića su verbalno drkala jedna po drugima ne bi li doživljavala kompenzirajuće i supstitutne vrhunce. Ponižavanje drugih, dominacija nad drugima, vređanje drugih, šamaranje drugih, tučnjave...često su značile i samo predigru među bićima ali gotovo uvijek su označavale sintagmu DJŠPG-a u suptilnijem obliku.
Sve se svodilo samo na dva osnovna načela da kurac uđe u pičku i da se pička nabije na kurac. Ostalo su bile podskupine i podnačela koja su uključivala kurac - šaku, kurac-guzicu, kurac-usta, kurac-među sise kao i neka podpodnačela raznoraznih trljanja, pokušaja guranja kuraca pod pazuhe parnera, u nosnice, među stopala, među dlanove, u umjetne vagine i umjetne guzice, u umjetne šake, u šake u rukavicama...
U svom fetišizmu bića su stvorila religije, najveće konglomerate akumuliranja seksualne energije u apsolutno nevidljive stvari. Ljudi odu na ispovijest, ostave svoju seksualnu energiju svećeniku, koji ne zna šta bi dalje sa njom pa malo dotakne neku curicu ili nekog dječaka, pa ovi opet imaju traume kroz život i dalje tu energiju prenose na sociologe, psihologe, psihijatre i okolinu, pa svi oni dalje opet istu energiju akumuliraju u religije i opetovana akumulacije jedne te iste energije proizvodi jedan te isti rezultat - svećenika koji ne zna što će sa tom energijom. Pa opet diranje curica i dječaka, koji će opet tražiti način ili da se posredno ili neposredno osvete svećenicima, pa će kroz život maltretirati taj arhetip svećenika koji će vidjeti u svemu i svačemu; pa opet psiholozi, seksolozi, psihijatri, socijalni radnici koji će tražiti način kuda da smjeste tu energiju dobijenu od slušanja tuđih nepravednih i tragičnih sudbina. Pa će mnogi od njih na kraju završiti na ispovijedi - kod svećenika.
Kod Svećenika - kavana sa mnogo suza, moglo bi se reći. No, bilo kako bilo, bića imaju nevjerojatan fetiš da među sobom pronalaze i izabiru centralne figure kojima će davati svoju energiju, pa odabiru među sobom svećenike, hodže, popove, rabine, gurue, swamije, jogije, sefer babe, safet babe, išmail babe i kojekakve nazaretne simbole, geografski raspodjeljene kroz sve krajeve planete.
"Mi te biramo da patiš i da štuješ one koji su patili za nas", povikaše bića, gotovo u jedan glas.
"Zašto bi neko patio?", pitao bi nedužni promatrač koji bi se tamo pronašao.
"Zato što smo svi mi patnici", povikala bi bića u glas, osjetivši kolebanje u energetskom polju DJŠPG-a.
"Pa ko vas tjera da patite?", pitao bi promatrač, nevino u svojoj ignorantnosti.
"Ti. I heretici slični tebi. Nepatitelji. Ubijte ga. Razapnite ga.......... A onda ga posthumno slavite!"
Takva su ta čudnovata bića opterećena organom kundabufera i teretom DJŠPG-a.
Kada se dva bića nađu na istom mjestu, njihova komunikacija uvjetovana je količinom DJŠPG-a koji je aktivan među njima. DJŠPG stvara prijateljstva i neprijateljstva, privlačenja i odbijanja. DJŠPG je sam po sebi načelno neutralan ali može u trenu u bićima stvoriti senzacije od potpune euforije, do krajnje patnje.
Bića bi se iznenadila kada bi znala kolike orgazme doživljavaju u toku svakog dana i kako ti orgazmi djeluju na njih. Ne govorim ovdje o fizičkim orgazmima kojima svako biće stremi i koji su osovina postojanja svakog bića, već o mentalnim, duševnim, emotivnim i inim orgazmima.
Sreća je orgazam. Tuga je orgazam. Patnja je orgazam. Tjeskoba je orgazam. Panika je orgazam. Strah je orgazam. Paranoja je orgazam. Ljubav je orgazam. Navika je orgazam. Opsesija je orgazam. Nada je orgazam. Stremljenja su orgazam. Ambicije su orgazam. Bića ne žive u sekundama, niti u trenu (hahahahahahahaha, najveća od svih kozmičkih šala). Ne, bića žive u orgazmima.
Dakle, jedinica za DJŠPG je Orgazam. Orgazam je univerzalna konstanta koja u sebi ima dvosmislenosti, paradoksalnosti, i vektor i skalar istovremeno, i vremensku i mjesnu konstantu, i vremensku i mjesnu deluziju, i os X.Y, Z i ukrštavanje osi pod mogućim i nemogućim kutevima (ovisno o količini, najčešće, mentalnih oragazama).
"Jao, što imaš lijepe cipele"....To može značiti da se biće divi nečijim cipelama ili da bi pak likvidiralo dotočnu osobu-biće-humanoida i sa nje mrtve skinulo lijepe cipele. No opet, podsvijest urla: želim se jebati sa tvojim cipelama...tvoje cipele me nevjerojatno pale i zato će izmisliti svašta da to ne dođe do "svjesnog" uma. Jer ako dođe, osoba će pod djelovanjem svjesnog uma u trenu početi drkati po tuđim cipelama. Ili gurati ćunu u bilo što. Ili se početi trljati po pički, guzici i genitalijama općenito, bilo kad i bilo gdje. "Zvali su ga drkaroš, drkao je bilo kad i bilo gdje, čak i u doktorskoj čekaonici"...
Full Metal Jacket? Da, ali i Full DJŠPG Living!
Zato imamo potisnike, promatrače i blokade/blokatore. Da ih nemamo, drkali bi po svemu što nam se svidi i gurali bi kurčeve apsolutno u bilo što i bilo što gurali u pičke i guzice...i u usta. Zato, potisnici, promatrači i blokade/blokatori imaju funkciju da sirove impulse iz naše podsvijesti tamo ostave, neka se akumuliraju i neka eventualno dođu do nekog svećenika, psihologa, psihijatra, gurua...svi oni ionako neće znati što ih je snašlo, zbog svojih potisnika, promatrača, blokada, blokatora. Ajmo skratiti pa napisati PBPB (potisnici, blokade, promatrači, blokatori).
Dakle...PBPB djeluje da DJŠPG nikad ne dođe do apsolutno fizičkog oblika. Zato su bića razvila najmoćnije oružje od svih ne bi li zajebala PBPB. Religija? Politika? Ne, pažnja. Traženje pažnje traženje je DJŠPG-a bilo kada i bilo gdje, na bilo koji način.
***
Biti ću izravan pa reći da planetom Zemljom korača – 90 posto debila.
U svemu što nas okružuje postoji magičan omjer 90:10.
90 posto nesreće naspram 10 posto sreće. 90 posto borbe i nemira naspram 10 posto mira. 90 posto gluposti naspram 10 posto pameti. 90 posto, kao što rekoh, debila naspram 10 posto normalnih ljudi.
Pitanje je: zašto debili imaju toliku moć nad normalnim ljudima i zašto je teško, gotovo nemoguće da se normalni ljudi povežu u bilo kakvu zajednicu?
Iako mi je krajnje mrsko citirati Isusa jer svi živi debili koji imalo šeću u nekom od religijskih i para duhovnih područja, prije ili kasnije nabasaju na Isusa i koriste ga kao aksiom za svako imalo nebulozno i umobolno stajalište koje zastupaju i projiciraju...ipak...citirat ću ga. Ajde, parafrazirat ću ga. Dakle, Isus je u svojoj mudrosti rekao da će oni koji su primili Isusa u sebe i shvatili Isusov nauk, biti ponižavani, gaženi, maltrerirani, obasipavani mržnjom i da će se svaka porodica dijeliti na 3 koja mrze i na dva koja vole (koja su u sebe primila Isusa i koja su shvatila Isusov nauk). Pišem u muškom rodu zbog načina izražavanja, ali naravno, oba spola ravnopravno su zastupljena.
U svojoj suštini, ovo se tiče – debila. Debila i dominacije debila. Znači, ako ste do sada popratili ovo što pišem, kimnuli glavom u dubokom razumijevanju i želite čitati dalje, znajte da ste dio ogromne mašinerije koja se u dobrom slučaju dijeli na 3:2, a u lošem slučaju na 4:1 u svakoj porodici, kao osnovnom temelju životne zajednice.
Dakle, okruženi smo sa debilima. Pustimo sada teorije i hipoteze o energetskim vampirima, ljudima bez duše (organskim portalima, antropoidima, predadamičnoj rasi) i fokusirajmo se samo na najosnovniju premisu – debilizam.
Debil će uraditi sve što je u njegovoj moći da sabotira druge, stoji im na putu, prema „mirisu“ prepoznaje one koje će jebati u zdrav mozak i kojima će direktno pokušavati uzastopce narušavati integritet/postojanost i kreativni potencijal. A kreativni potencijal je, vjerujte mi, upravo ono ćemu debili/humanoidi streme da satru. Kreativni potencijal je ono što uzburkava i uznemirava vodu ovog debilnog retardiranog matriksa u koji smo se spustili jedino da dokažemo sebi da imamo ono što je suštinski dio nas – sposobnost empatije i trasformacije duha u čisto stanje Plerome/Duše.
Jeste li se ikada zapitali zašto ali zašto uvijek kada vam nešto krene u životu, odjednom osobe iz bliže ili dalje okoline imaju potrebe za vašom pažnjom, pretežito na negativne načine, putem svađa, spletki i smicalica? Jeste li se zapitali kako je , ali kako je uvijek toliko korespodentno i na pizdinu dlaku „slučajno“ da vaša bliža i daljnja okolina poludi, ponekad i danima prije nego li vam se nešto lijepo i plemenito treba dogoditi? Odakle ta sva sprečavanja i pokušaji sabotiranja i manipulacije baš kada se uvijek nalazite na svojevrsnim križanjima/prekretnicama u životu, koje će se dalje odražavati na vas i vas život?!
Dez brige, deblii vas čitaju ko knjigu, znaju podsvjesno svaki vaš pokret i vaš im je životni put u istu ruku poslastica kojom se hrane, kao i prijetnja kada postane mogućnost da vlastiti život uzmete u vlastite ruke, kao i odgovornost za vlastite postupke. O tome ćemo detaljnije u idućim poglavljima.
Kod debila, empatija je ili duboko zakopana. Ili ne postoji. Ili je nepostojeća ali toliko lukavo projicirana da bi se čovjek stvarno zapitao kuda odlazi sva ona količina projicirane empatije koja se emitira u svijet/eter/prividnu stvarnost/matrix.
Odlazi u: a) religije, b) politiku, c) medije
a) Religije i sve izvedenice istih, uklučujući i new age i kojekakve okultne i ezoterne pseudoreligije i pokrete (jednostavno: sekte) u sebi obuhvaćaju jedne od najrudimentarnijih postulata na kojima je podignuta umjetnost mentalne i duševne manipulacije i kontrole. Ništa se nije mijenjalo od Sumera/Babilona, Egipta, biblijskog Izraela i Palestine pa do dan danas. Isti kurac drugo pakovanje. I oni koji tvrde da su mistične zemlje poput Atlantide i Lemurije imale problem sa religijama i sektama kao osnovnim stupnjem mentalne i duševne kontrole, vjerojatno su u pravu, barem paradigmatski ako već ne povijesno i činjenično.
Nije li sam Isus rekao da će, OPET, nastaviti graditi hramove koji su izvan čovjeka i obožavati lažne stvari? Rekao je i bio je u pravu. Isus kao ikona? Ne. Isus kao arhetip. Da. Isus kao sljedbenik drevnog znanja Esena? Možda. Isus kao ukazatelj na Farizeje i farizehstvo unutar ljudskog društva i samog čovjeka? Apsolutno.
Farizejstvo = debilizam.
Okruženi smo sa Farizejima, debilima koji kroz povijest i sve aspekte ljudske psihe zadržavaju primat u kontroli najnižih ljudskih poriva i najširoj paleti manipulacije i kontrole manjine, osvještene manjine od debilitantne većine.
Pod „osvještenom manjinom“ mislim na „empatijski sposobne jedinke da svoje misli, osjećaje i energiju pretoče u stvaralački aspekt koji u sebi objedinjuje kreiranje, davanje i primanje.....ne destrukciju“. Naravno, farizejskom debilnom destruktivnom umu to smeta, i zato će činiti svašta da potkopava one koji su ovdje došli tvrditi da smo „svi mi djeca božja“...nebitno radi li se o Isusu...ili Davidu Icke-u.
U suštini, religija i pseudoreligija baziraju se na hranjenju ega pojedinih debila, energijom ega mase debila koja u nedostatku bilo kakovih energetskih kapaciteta, poseže za energijom onij h koji je ionako imaju na pretek, samo to ne znaju.
Možete vrlo lako napraviti eksperiment i svakoj „slatkorječivoj“ osobi koja vam počne srati o nekakvim „uzvišenim stanjima“, „univerzalnoj ljubavi“, „jedinstvu sa svime“ vrlo jednostavno odgovoriti da sva ta stanja već imamo u sebi i da se se sve ogledava u dijelima a ne riječima i promatrati kiseljenje „umiljatih“ lica, kako se lica krive u grimase, „ljubav“ u čistu nepatvorenu mržnju, a „slatke riječi“ u manje ili više suptilan otrov koji, poput zmije otrovnice počinju istresati na vas. Tako je, usporedba sa zmijama nije slučajna. Sve što nije kreativno iskreno, sve je zmijsko. Pozeraj je zmijski. Farizejstvo je zmijesko. Debilizam je zmijski. Lažna guruidalnost je zmijska jer guruidalnost sama po sebi ne postoji.
Gurui = debili = Farizeji = zmije.
Na stranu da ne postoje iznimke koje imaju potrebe ukazivati na nelogičnosti, makar bile duboko utkane u mašineriju religija i pseudoreligija, ali prije ili kasnije zmijski / debilni / farijezejski / nekreativni aspekat izbije na površinu i ne može zavarati onoga (ili onu) koji (koja) se zavarati ne dade.
Preveliko traženje pažnje svojsvrno je jedino djeci, starcima i debilima koji bi željeli na bilo koji način doći do određene razine guruizma i moći te kontrole nad drugima. Većini to i uspijeva.
Vratit ćemo se na religije i pseudoreligije, jer to je neiscrpna tema kojoj se uvijek treba vraćati i ukazivati na sve zamke i besmislice istih.
b) Politika je odavno bila sredstvo kako da se drugi najstariji zanat na svijetu (prostitucija) pretvori u nešto što je suptilno i sakriveno nebrojenim velovima fantaziranja, obmanjivanja, iluzije i visokog stupnja degeneričnosti. Politika je kurva koja ima najveću moć, nema moćnije kurve od politike jer kada bi postojala kurva koja je moćnija od politike, tada bi takva kurva bila politika. Religija? Religija je bazirana na politici. Dogma je politika. Zakoni su politika. Zapovijedi su politika. Sve što izlazi iz okvira empatije i kreativnog aspekrta je politika.
Politika= debilizam = kurveraj = farizejstvo = zmijstvo.
Politika je izdrkotina. Politika je usmrdjela crna magija koja gita samu sebe u debilizmu vlastite paste koja u nju upucava energiju. Politika je ponor. Politika je narkomanija. Politika je alkoholizam. Politika je turbo folk. Politika je urbo folk. Politika je svaka lažna promjena paradigmi unutar društva, koja se u suradnji sa politikama religija i medija bavi manipulacijom ljudske psihe, uma i duha. Politika je bezdušna kurva, Lilith, Saloma, Babalon...koja traži krv svojih podanika i njihove umove, njihovu energiju i – njihov debilizam
Politika je Zmija; bila ona „lijeva“, „desna“, „središnja“, „crvena“, „zelena“, „bijela“ ili „crna“. Najčešće je prema van „siva“, ali sve su to samo maske debilizma koji nas okružuje i udaljava nas od naše suštine – empatije / kreativnosti.
Politika je raj za debile, apate i crne „magove“ (sve je to ista kategorija). Oni sa ematijskim sposobnostima ionako brzo ispizde iz politike ili se posrani klate unutar nje, ponekad i cijele živote, ne znajući u čemu je problem.
U debilizmu = apatiji = zmijskosti = farizejstvu = kurveraju.
Cijelu politiku politike sročit ću u jednu jedinu misao jednog političara, saborskog zastupnika iz jedne male države iz koje dolazim a koja glasi: „Ne možete vi braniti ljudima da piju alkohol na poslu. Zamislite jednog radnika na pilani, koji radi za motornom pilom i reže trupce drva, da radi smoj poso trijezan, 10 sati na dan“.
Da, ovo je suština politike – apatija, neznanje, debilizam, ozljeđivanje drugih i u krajnjem slučaju – sebe.
Jebanje sa ozljeđivanjem. Sado mazo kurvarluk i penetracija bez pokriča. Debilizam. Farizejstvo. Zmijstvo. Zvjerstvo. Mizantropija.
Ukoliko imate bilo kakvih pretenzija prema politici, radije neka vas taj brod ostavi na otoku i uhvatite se nečega ćime ćete svojoj okolini dizati kosu na glavi...čitajte, pišite, svirajte, skladajte, bavite se sportovima (sa sebe), kontemplirajte, meditirajte...i nikome ne stojte na putu...ne dopuštajući nikom da stane na vaš put.
E tek ćete onda vidjeti širinu i dubinu svega ovoga do sada napisanog.
I Istinu.
c) Mediji su polivalentni djelovatelji koji imaju kao vektor – smjer i brzinu kretanja. Mediji koji u sebi objedinjuju kreativnost, a takvih je malo, iskreni su mediji. Mediji koji u sebi objedinjavaju religiju a prije svega politiku, mediji su debiliteta.
Emisije, filmovi i serije koje hrane samo najpliće aspekte psihe, ago i hrane niži um, rađeni su i plasirani sa posebnom svrhom da jednom za svagda satru one dijelove kognitivnosti koje čovjeka odvajaju od debila. Znači, na stranu HAARP, ELF, kejmovi i ostale smišljene agende smanjenja ljudskog kapaciteta za davanjem kreativnog potencijala...jer ostaje jedno ogromno područje manipulacije koje u sebi objedinjava politiku i religiju, sve aspekte debilizma i zmijskosti.
Banalnost, nedosljednost, dvostruki standardi, žuta štampa, prejudiciranja, nedokazivost temelji su moderne propagande kojom smo obasipavani 24 sata dnevno putem medija, sedam dana u tjednu. Kako se maknuti od toga? Jednostavno. Uzimajte informacijeizd medija na kapaljku i sa zrncem soli, pratite intuiciju i gotovo nikad nećete pogriješiti u rasudbi. Medij koji u sebi ne sadrži politiku i religiju / preudireligiju/kvazipsihologiju, sam po sebi je slobodan medij i pitanje je da li bi ga se uopće moglo i nazvati medijem.
Pošto religija bez religije znaći empatiju i kreativnost, politika bez politike znaći empatiju i kreativnost, tako i mediji bet politike i religije znače empatiju i kreativnost.
Koji naravno dovode do sintagmi poput „svjesnosti“, „budnosti“, „slobodne volje“, „ljubavi“ i ostalih poput žvakače gume, rastezljivih pojmova u bezbrojnim interpretacijama.
Banalizacija, kao najveći neprijatelj medija, sastavan je dio politike i religije i kao takva, glavno oružje u u rukama debiliteta, zmijskosti, farizejstva i fizičko/mentalno/duševnog kurvarluka. Mediji ponekad i u najboljem slučaju, samo služe hranjenju i plasiranju mediokriteta; a tamo gdje je trash kultura i način razmišljanja prirodan mentalni u duševni habitat većine, tamo je mediokritet nebo. A to je, vjerujte mi, veliki, veliki problem.
Nije problem u televiziji, novinama, internetu, reklamama. Promblem je u detaljima između redova i prosudbi radi li se o debiliteti ili kreativnom poticaju, o apatiji ili empatiji. O mizantropiji / mentalnoj entropiji ili emanaciji slobodne volje i nesputanom stvaralaštvu.
Izbor je, kao i obično – na Vama!
***
Moj izbor je da budem budala! Čisto, spontano, aproksimativno i automatski. Pljujem po debilima a sad koristim isti nivo debiliteta kada trebam donijeti dvije, tri važne životne odluke. Zašto? Zato što u najzajebanijim trenucima počinjem razmišljati unutar kutije i navoditi svoju svijest da se prostituira po mračnim kutevima trendovske debilane koju nazivamo sistemom, i da daje značaj klaunovima koji čine ovaj sistem onakvim kakav je. Nemam predodžbu što radim ali to svejedno radim. Nisam fokusiran na ništa ali svejedno želim istaknuti nešto? Zašto? Zato što sam idi(j)ot! Postavilo bi se pitanje da li je ovo neka nova cimalica i još jedna u nizu igara reverzne psihologije ali uvjeravam sam sebe da ipak...IPAK sve ima u svemiru svoj značaj i da je sam debilitet prolazna stvar. Kako vaš; tako i moj. Jer bez brige - vi osim što čitate moja sranja morate imati usmjerenu pozornost na mene, što me dovodi u nezavidnu situaciju attention freaka, lažnog "skromničara" i samoljuba koji uživa svoje gluposti iz glave iznijeti širem auditorijumu i uvjeravati sebe kako to radi samo zato da misli odu nekamo. Pa zašto onda ne pišem u jebenu bilježnicu i čitam na samo? Zato što trebam vašu pažnju. A zašto trebam vašu pažnju? Zato što sam sjeban. A zašto sam sjeban? Život me sjebao? Ne. Sjebao sam se sam jer sam život uzimao za ozbiljno.
"Život je vožnja", reče Bill Hicks prije nego li su mu "prijatelji odozgora" plasirali rak i uvrstili ga u dream team istaknutijih osoba koje su reptilskoj eliti stajali na putu, ipak ostavljajući povijesti da njihova životna djela uzme za ozbiljno u tolikoj mjeri da se tu i tamo pojavi neki osvješteni pojedinac ili pojedinka i periferno osjećajući Billovu vibraciju kaže: "wow, ovaj Bill ima nešto!!!". Ima. Imao je. Rak. Imao je i visok stupanj inteligencije, razvijenu empatiju i nevjerojatan smisao za humor. Ali bio je jebena crna ovca koja je negdje na razmeđi između tragičnog Andy Kaufmana i Howarda Sterna, ostavila svoj životni utjecaj i izgubila borbu sa stanjem duše koje bi se stručno trebalo nazvati: "kako kurvini sinovi odozgora tehnologijom pokušavaju suzbiti i ono malo duha u čovjeku". Pretjerujem? Ako mislite da pretjerujem onda vam je šupak toliko razrađen od sistemskog penisa da u njega može stati još samo greysovska sonda koju ste u dupe primili ionako mnogo puta u životu (kad ste imali čudne snove, sretali mnoge poznate ljude u snovima i svi bili posjedani ili polegnuti a oko vas jarka bijela svjetlost i kojekakve sjene, tik na korak da ih vidite...ali zajebi, sjena ostaje sjena).
Bez brige da ste svi primili vanzemaljske sonde u dupe "za domovinu", "za planetu Zemlju", "za čovječanstvo" i za malo analne energije koja u stilu Let 3-ovskih fazona pokreće univerzum i najjača je sila u svemiru. Znali su to templari, znaju to oni sitni magijski kokošari dok zazivaju entitete "negdje na pola puta (Terry Pratchettovim žargonom) između hobotnice i rame od bicikla". Dakle, Ktulu ne samo da pokazuje srednji prst Lovecraftu i viće: "pioniru maleni, postojao sam ja i prije nego si me stavio na papir", nego dosljednošću starog mudrog polipa prosipuje crnilo po našim očima i viće: "e ljudski rode, ni u vodi se ne napiste vode" (nekako mi paše da Ktulu govori ličkim dijalektom...a zašto, to je moja osobna stvar ktuluregionalnog karaktera). Svi su oni mađioničari...I Baal i Behemoth i Lilith i Adam Kadmon i cijela branša okultnih karaktera na crnoj i bijeloj pozornici. Zašto? Jer su kurve na papiru, isprostituirana imena da bi i najdosljedniji umovi bili pretvoreni u kašu a mudrost uma na kraju bila svedena na najednostavniju ikonografiju odbjeglog pukovnika u Apokalipsi Danas i njegova sociopatska laprdanja koja su eto, u pravo vrijeme i na pravom mjestu, postala kult. Dakle, ali dakle....Svaki kurac na palac koji se nađe na pravom mjestu da uđe u čmar nevidljivim silama na kraju biva izdrkan ali do te granice da ostatak sjemena biva vraćen kroz kanal na vrlo ne tantrički način i sa nagomilanom energijom besmisla na sebi. Gledam u prazninu a praznina gleda u mene. No dok drkam u prazninu, praznina drka po meni. I zato je sav posao sa Bezdanom samo drkanje ljudima u face jer ne znaju da su naguženi, izbičevani ili samo analno sondirani, nakon što im Koronzon prije uzme legitimacije i malo im umove izravna glupošću i mentalnim programima.
Jedna stara ciganka jednom je nekome umjesto psihopat rekla šizopat. E to sam ja...u tu kategoriju spadam. Debil/pažnjotražitelj i šizopat. Jer šizim dok u tišini patim a istovremeno sam svjestan govana oko sebe. I što radim? Serem po netu u namjeri da sve ovo jednog dana postane knjiga i da postanem bogat i slavan dok ću se smijati iz budala koje su kupile knjigu, iz budala koje će tražiti dublji smisao u ovome i budala koje će mi plačati životni standard i status dok mi se knjiga bude odbijala od poreza a ja pijuckao martini na Azurnoj Obali; i dok će mi dvije polu mulatkinje pušiti kurac. I neću uživati. Samo ću kulirati obogačen spoznajom da netko, negdje, daleko, na drugom kraju planete također ima iste tendencije ko i i ja i da će i njemu dvoje usne pušiti kurac dok bude zbrajao pare od ničega. Vidite, to je suština ovozemaljskog postojanja. Doći do para dok kurac ulazi u pičku a pička se nabija na kurac...I onda dolaze lažna skromnost, moral, čudoređe, racionalizacije: zašto sam se majko jebala kada nisam trebala ili...ILI...prvo ga turao, kasno ga vadio, kolica gurao i šargarepu sadio...sve odobreno od sistema. Nema veze što se odguli koja godina jer to je upravo poput sonde u dupe, samo doprinos ljudskoj patnji i nabildavanju teretane zvane Kontrolni Sistem.
KONTROLNI SISTEM
Nije sistemski listić. Nije ni totem, ni eurojackpot ni koeficijent u kladari nego je jednostavno zbroj svih ljudskih djelovanja u svim resorima matriksa po svim uredima i čoškovima gdje kamere ne sežu ali sežu morgellonova vlakna i vanzemaljske analne sonde. Zato pazite, kad pijete karlovačko i ako vas zaboli dupe, to nije od pedera u jarku koji vas pijanog razguzi, nego od kontrolnog sistema koji vas razgužuje cijelo vrijeme a vi možete biti svjesni ako barem osvjestite jarak i bol u dupetu. Pedera prekrižite...niste vi te sreće. Bilo kakva personifikacija kontrolnog sistema bila bi ko lutrija: kuja koju je izjebalo pola televizije vadi loptice dok sperma iz uzbuđenih testisa igrača ne dodje skoro do glavića, pa opet stane, i podsvjesno (znači, u glavama spermija) traži analnu sondu u dupe. Kurac skoro ispražnjen, dupe skoro napunjeno, kurac na kraju suh, čizme mokre a swingeri sjede u kutu goli, gledaju se i ne znaju bi li se dirali po genitalijama ili promatrali jedni duge i pitaju se: Koju pizdu materinu mi ovdje zapravo radimo? Kakvog ovo zapravo ima smisla??? Nikakvog, braćo swingeri, nikakvog. Ko i jazzere i CKSKJ kadrove, pojest će vas prošlost jer Rambo je najavio još davno da sega mega drajiv dobija 32o bitni sistem i da će se katode i anode prištekavati na kurac, pičku i dupe i swinganje će biti online i preko android aplikacija. Turni mi u touch screen i zapjevam ti evergreen.
A sonde i dalje rade. Volio bi na Chaturbateu jednom pogledati pravu alien sobu gdje turaju sonde u dupe ženama a ekipa lupa ko blesava po tastaturi i obasipava sve njih tipovima i baca novac, baš kao na moj budući bestseller čije poglavlje upravi čitate. O ničemu, svemu i opet ničemu. Ako je mogao Seinfeld, mogu i ja. Dobro, nisam ja on. Ali nije ni on ja. Logika, e!!!
Idemo dalje. kad pomislite čitajući me: pa ovaj je sto posto sjeban u mozak, morate imati jednu stvar na umu. Jesam. Svi koji me znaju to će vam potvrditi, pa i moje vlastito dijete. "Tata, opet se pretvaraš u robota i ganjaš vanzemaljce po orbitanim stanicama?". "Sine, obećajem svećano da neću više, ako napišeš domaću zadaću i kažeš razrednici da ju je tata dao pozdraviti!. "Ali zašto tata da podravljam?"..."Sine, to se tiče samo tate i razrednice!"..."Nema robota kod razrednice, tajo?"..."Sine, ja ne znam što smatraš pod robotom točno, ali ono u njezinoj ladici je na baterije, pa ti kontempliraj". E tako djecu treba odgajati...da poštuju starije, da poštuju autoritete i da ako je ikako moguće opale svaku razrednicu kad im bude 16 i budu na ponos očevima koji su te razrednice opaljivali kad je sinovima bilo 8,9. Evo, malo slovo mudroslova, niti jedno slovo viška, imam flow, svaka ko u Njegoša a ruka na razredničinom koljenu, za sada.
I tu dolazimo do struje svijesti i pitanja da li je ona kvantnog karaktera? Ili sam ja jednostavno šaljivdžija, čitatelj siledžija a budući izdavač drkadžija. Kad mi odgovorite na pitanje onda ću i ja na vaše.
Struja svijesti je stanje kad majke rađaju kraljeve nikotina a države stvaraju prosjake na nikotinu i cracku. Između majki i država postoje gradovi a u gradovima žive smradovi. To su ljudi koji su se nagutali smoga u toj mjeri da uspješno konkuriraju i najklasičnijim primjerima rednecka po ruralnim vukojebinama. No, da stvari ne budu tako crne (a one to jesu) uvijek postoje esencijalisti da uljepšavaju isfabriciranu kozmetiku i viču: ne, ne, kolega, ne, to nije točno (sa naglašenim Č). To nikako nije točno već podložno trenutnim strujanjima u društvu i kulturi ali samo u svrhu progresa". Zato svi esencijalisti su naguženi na pisti i raširenih guzova čekaju pogonsko gorivo iz vanzemaljskobrodskih mlazova...gmazova....mlazova. Jer svi znamo da se alieni ne voze na benzin; nego seru kerozin. Ono što ide van mokračnim traktom, uvjetovano je Ktuluovim laktom, pedljom, stopom, prirastom, rashodom, porezom, nametom, dadžbinom, otadžbinom, državom, republikom i na kraju krajeva, desekriranom Zemljom sa dekapitiranim glavama koje strše u vis. Ne kurčevim glavama. One su prenisko i uvijek ostaju na tijelu.
***
Sistem je parodija, ljudi su predvidljivi i dosadni a ja i dalje jedem govna. Zato svaku večer molim moje kozmičke čuvare da začine ovu vukojebinu od materije novim paradigmama. Recimo, da braća sa Oriona bace nekoliko novih programa među ljudski rod a da prvi bude da ljudi izgovore sve što im je na pameti, prije nego li im se upali sustav "samo kontrole". "Bok kako si?", "Što te boli kurac kako sam? Da se ovog trena srušiš mrtav ispred mene izbedirao bi me jer sam zbog tebe morao maknuti slušalice iz ušiju i propustio sam više od pola stvari koja mi pomaže da prevalim preko ramena ovaj usrani dan, nalik na sve druge!". Ili: "Ti si jedna nadasve zanimljiva osoba!, "Nabijem tebe i zanimljivost i suptilnu patronizaciju na svoj centimetarno gotovo punoljetni kurac". Ili: "Ti si tako super!", "Mrš u pizdu materinu".
Scena bi se time popravila, dašak svježine ušao bi u međuljudske odnose a svakodnevne parodije bile bi zamjenjene prikrivenim tragikomedijama i šaradama. Ljudima treba šok, fini šok koji bi uzdrmao ionako poremečene umove opsjednute "u se na se i poda se" obrascima i samo ljudska nemoć pred vlastitim maskama i floskulama bila bi onaj osvješteni attack koji bi ljudsku psihu defragmentirao poput računala nekog degenerika koji je pokupio 100 virusa sa ruskih XXX sajtova. Sve floskule i nebuloze bile bi zamjenjene zdravom notom iskrenosti, lišenom bilo kakvih drama i samozavaravanja.
Slijedeći program odnosio bi se na isturivanje vlastitih nedostataka i frustracija prije nego mozak uspije bilo što razvodniti i upakirati u isfabricirani celofan. Lik se diže usred kancelarije od kompjutora i glasno poviće: "Ljudi, sinoć sam ravnalom mjerio kurac koji jedva doseže 11 centimetara, plakao sam ko lud tri sata, udarao glavom o zid i kasnije drkao na military gay porn jer na to mi se moja sirotinja jedino može dići". I svi u kancelariji zaplješću, dok se kolega pored njega diže i počinje vikati: "Da drkam samo na kljakate i one sa fizičkim manama i poslije toga se osjećam ko Superman". "Mene privlače razrooke!", šef urlajući uletava među podanike dok čistačica isplaženog jezika i kolutajučih očiju utrčava među prisutne i zapjeva: "Više ne trebam sakrivati svoje opsesivno kompulzivne poremećaje kao ni svoju tendenciju da svako jutro prije posla uturim H1 olovku u analni otvor."
Naravno, treći korak odnosio bi se na pokazivanje genitalija po ulici i međusobno mirisanje polnih organa. Ne bi više bilo potrebe za egzibicionizmom pod mantilom ili kvazi erotikom nego bi se direktno išlo na suštinu: "kurac u pičku i pička na kurac". Ovako, kad bi tip iskočio iz grmlja i držao mahalu u rukama, susjeda bi mirno odgovorila: "O susjede, malo se bavimo tjelovježbom? Ja sam tri puta oblizala zid jezikom i snifala Domestos a još ni kavu nisam popila". Na gradilištu šef bi se svako jutro obratio radnicima: "Ko se želi jednom rukom dirati za penis neka digne drugu ruku i danas neće morati dizati teške terete. Političar ne bi trebao u kancelariji drkati na "chicks with dicks" sajtove a metafizičari i mistici bi unaprijed vodili polemike oko najveće tajne svemira: "jesu li transsexualci tipovi sa sisama ili žene sa kurčevima???"
Četvrti korak odnosio bi se na dijametralnu promjenu kreativnog aspekta. Ok, nisi jebao tri godine, više ne pišeš knjige koje su ionako "cock sucking art" (Hervey Cleckley-evskim rječnikom), ne šalješ vojsku na bliski istok niti insceniraš migracijske valove sirotinje po svijetu. Ne može ti se dići? Ok, ne odlaziš u crkvu jer te vrata podsjećaju na vaginu a unutrašnjost na maternicu i ne diviš se obeliscima i monolitima jer te podsjećaju na kurac. Ne diviš se anđelima jer nemaju ni kurac ni pičku i ne uvjeravaš sebe da bilo tko može na svijet doći bezgrešnim začećem. Šamarali su te kao malog pod velikim odmorom i krali ti sendviće i novac iz ruksaka? Super. Ne šalješ rakete na drugi kraj svijeta niti imaš potrebu za monopol nad naftnim i plinskim kartelom. Ne jebeš više nikakve protokole jer znaš da je jedini ljudima shvatljiv protok onaj koji treba da se sjeme pokrene iz jaja i poput Vezuva izbaci ono za što se "gore" otimaju ko mi ovdje za zlatom ili parama. Ne slikaš, ne sviraš, ne udaraš, ne opjevavaš, ne pišeš pjesme idealiziranim muzama jer znaš da sve što ima vime je pogodno za mužnju bez stihova. Ne zamaraš se što gledaš mušku dupad u teretani, slušaš emo muziku i zaljubljen si u najboljeg prijatelja jer znaš da ljubav implicira jedino dionizijski aspekat završno sa solarnim pleksusom. Ne tražiš Boga niti slaviš Isusa jer znaš da te prvi ne doživljava a drugi te smara degenerikom.
Peti korak odnosio bi se na najveće skladište nejebice i seksualnih frustracija na planeti - religiju i politiku. Prvo bi se ova dva istovjetna područja trebala poistovjetiti sa konjem i kravom. Konj može ugurati svoje spolovilo u kravu ali krava neće moći roditi mutanta, ali da sjedinjenje otvara polemike o novoj dvo entitenoj vrsti koju bi mogli nazvati konjokravom - definitivno. Konjokrava kao takva trebala bi dvostruke ulare ali duboko sam uvjeren da bi većina ljudskih nevidljivih ulara spala i da bi teleći pogledi prestali postojati od barem 90 posto degenerične populacije. Zašto? Zbog jednostavnog razloga što bi se spajanjem krave sa konjem otvorio poligon za nova spajanja...recimo teleta sa jagnjetom, jarca sa vjevericom, morža sa antilopom i recimo turske jesetre sa skočimišem. Pogled teleta ne bi više imao smisla jer bi ga pratio jagnjeći pogled, što bi među ljudima stvaralo primarnu želju za isticanjem prva četiri koraka / programa sa Oriona.
Sad zamislte klasičnog Greysa u orbitalnoj stanici koja kruži oko Zemlje kako izvlaći analnu sondu iz abduciranog, dok mu abducirani uhvati ruku, vrati sondu u dupe i uputi mu teleće/jagnjeći pogled, uhvati se za kurac, počne pjevati "Tutmes Drugi, Ramzes Treći, sve ih volim takoreći, al nisam Ramzes nego Rambo, u kraljevstvu ljubavi vladam samo" i greysa kako u panici bježi među suentitete i panično vrišti: "pomoz bogoreptil, ove su dodatno isprogramirali oni sa Oriona". Nema više onog gurdjieffovskog organa kundabufera, sove na Neptunu ne gledaju na sat a Belzebubu ne trebaju nova krila jer ne treba više iznad ničega letjeti.
I sve postaje smisleno besmisleno, besmisleno smisleno, dok Koronzon letjeći po Bezdanu zbunjeno gleda novi Kaos i misli si: "e ovome nisam dorastao!"
***
Tamo "gore" bilo vam je dosadno i odlučili ste se spustiti ovdje i istrollati ovu jebenu
stvarnost sa samo jednom mantrom na usnama: "nabijemo sve na kurac". Niste ovdje došli učiti; došli ste se zajebavati. I to vas jebe. Ne možete se snaći u tom stanju svijesti
pa izmišljate drame i opravdavate svoju jednostavnu satiričnu kozmičku ulogu bespotrebnim konceptima poput "ascenzije", "učenja", "rasta". Rastu vaš kurac i pička. Vi ste oduvijek tamo gdje ste bili. U Apsolutu ili u pizdi materini, kako vam drago; dođe ga na isto!
Ovdje u materiji jedino prirodno stanje čovjekove svijesti je težnja za osvetom. Ko kaže
da se ne hrani sa time neka se 17 puta udari čekičem po glavi, izmoli tri "očevaša" i 7
puta se provuće kroz "molekulu amfiteatra" (koristim genijalnu elklektičku sintagmu
Milana Tarota, jedinog pravog ezoterika na Balkanu). Dakle, ko te sjebe, sjebi ga dva
puta. "Ko tebe kamenom ti njega kruhom???", "Oko za oko zub za zub???", ne. Istina je u sredini - "Ko tebe kamenom, ti njega u zube" i "Kruh u oko". Bilo što manje od toga je racionaliziranje sa vlastitim strahovima i inertnošću i apologiranje sa vlastitom
samonametnutom nemoći. Da nema osvete, svatko bi mogao gaziti tuđu slobodnu volju kako mu drago. Ovako, ko udari u tuđu slobodnu volju, osveta je samo transver energije i a sredstvo do primarnog balansa? Apso-jebeno-lutno!!!!!! I to ona sicilijanska godfatherovska osveta koja se servira hladna sa vremenskim odmakom, a osmjehom na licu dok neprijatelje držimo bliže sebi od prijatelja.
Imati neprijatelje oduvijek je bila čast jer neprijatelji su, kako kaže Gurdjieff mudro,
"vaši najbolji prijatelji". Poznaju vas bolje od vas samih i učinit će sve da vas što
bolje upoznaju da bi vas mogli satrijeti. Cilj je preduhitriti ih i salomiti ih sa
osmjehom na licu. Osveta znači: sjebi sve koji su ti učinili nažao, birajući sredstva i
ne povređujući ih na fizički način. Zvući psihopatski? Naravno da je. U svijetu psihopata psihopatski patterni samo su dobrodošlo oružje jer ih psihički, emotivno i duhovno uništavate na njihovom teritoriju, a da im ne padne dlaka s glave niti da ispaštaju kolateralne žrtve.
Za pravu osvetu potreban je vremenski odmak, tempiranje, inteligencija i stopa empatije
do kuda treba ići sam a do kuda treba prepustiti Svemiru da odradi svoje. Karma je kurva i svakoga stigne ali je ko i ljubav, pretežno retardirana (hail to Charlie Harper) i
užasno spora. Dok se načekate karme da nekom pokuca na vrata, vaši nasljednici igrat će se po svemiru bez maski, živjeti na Stablobrodovima i zvati se Odstranjenima (hail to Dan Simmons). Osveta je nadasve stvar duhovnog karaktera jer ono primordijalno u nama oslobađa okova vezanosti i nametnute materijalne paradigme.
Recept je vrlo jednostavan - u humanoidnom repetitivnom svemiru samo vertikalni udarci guraju svemir prema naprijed. Inače bi se do vjeka vjekova vrtio u krug na istom mjestu.
Kad udarite nekog, udarili ste Svemir. Udarac u zube ne mora biti fizički jer fizička bol
se brzo povuće; a postoje i oni koje fizički udarci seksualno napaljuju pa bolje ne
kalkulirati jer vaše poimanje kazne nekom drugom zadovoljstvo. Ne. Udarite na EGO.
Ego je poput uplašenog psa. Kad se nađe bez gospodara, van pasje kućice i na kiši, ego pati. Ako pati ego, pati i humanoidna ljuštura oko ega. Prvo pustite da svatko sebi do kraja složi juhu kakvu je pokušao zakuhati sa svim sastojcima, uključujući i pokušaj da se vi sami iskoristite kao sastojak. Ljudi pokušavaju u svojoj brzopletosti složiti pizzu bez tijesta i juhu bez vode. Na vama je da im to omogućite. Dajte im tijesto. Dajte im vodu.
A onda im prolijte juhu na glavu i bacite pizzu u lice.
Pametan vas nikad neće zajebati jer pametan nema potrebe to raditi. Zajebat će vas glup. To što vas je glup uspio zajebati govori dovoljno o vašoj lakovjernosti i naivnosti i
stavlju vašu inteligenciju također pod upitnik, ALI, pod uvjetom da prihvatite "šta je
bilo bilo je" i okrenete novi list, naći ćete cijelu paletu mogućnosti kako da poravnate
dug i sperete prljavštinu i glupost sa sebe. Da glupom pokažete da ste iznad njega ne
radeći apsolutno ništa? Ne. Da glupom pokažete da je gluplji nego što drugi misle i da mu ukažete da definitivno nije pametan.
Trganje ega u tri poteza:
1. Pustite vremenu da odradi prvi dio. Da glup u potpunosti zaboravi na vas. Uredno
ignorirate osobu na predvidljivo reaktivnom planu. Ne reagirate. Od vas se očekuje da
reagirate i pokažete emocije. Nemojte. Što prije shvatite pravilo nereagiranja, to će
osveta biti slađa. Nereagiranjem zbunjujete protivnika i dajete mu imaginarnu prednost.
Pametan bi se zabrinuo. Budale će se po običaju, naslađivati. Pustite ih da im se ego
napuše do krajnjih granica.
2. Odaberite vremenski period, recimo pola do 3 godine i podijelite ga na etape. U prvoj etapi dovoljna je samo vaša prisutnost. Ne reagirate ali ste prisutni. Ne govorim da
morate slijediti ljude po ulici...nikako. Dovoljno je znati njihove osnovne navike a
Svemir će dalje odratiti svoje. Svemir je ionako majstor u kreiranju "slučajnosti". U
ovom slučaju, vi ste scenarist, Svemir je režiser. U drugoj etapi udarate na slabe točke
neprijatelja, sa daljine. Fokusom. Vi ste fizički niste pomakli sa mrtve točke, ali ste
mentalno pokrenuli cijeli niz procesa. Osvjestite slabe točke svog neprijatelja i
postanite ih svjesni u potpunosti. Njegove slabosti vaše su prednosti. S ovim ubrzavate
karmu neprijatelja, polako, kurvinski sa distance ali rezultat će postati vidljiv nakon
(ne tako dugog) određenog vremena. Upamtite, Svemir je mentalan a vaš mental je Svemir.
U trećoj fazi bavite se afirmacijama tipa: bio/la si mi samo dobra životna lekcija ali i ja ću biti tvoja. Ovo nije new age. ovo nije magija. ovo je samo zakon uzroka i posljedica. Vi jeste sami u život prizvali tu lekciju, bez daljnjega, ali neprijatelj je u
život prizvao i vas ko svoju lekciju. Vaga mora biti u ravnoteži. Podržavam onu krilaticu od Blavatske : "ne postoje prijatelji ni neprijatelji već samo životni učitelji". Naravno, vi učite na ukazivanjima učitelja koji su dirnuli u vašu
slobodnu volju, vraćajući kozmičkom reakcijom koja će ih naučiti pameti jednom za sva vremena. Vi još uvijek niste fizički reagirali, ali ste mentalno prevagnuli težak kamen na drugu stranu planine. Sizif može komotno odjebati doma!
3. reagiranje nakon prva dva poteza bit će dobijanje bitke nakon što je bitka već dobijena, ali vaga će i službeno biti izbaždarena. Što više priželjkujete susret sa neprijateljem, on će se dogoditi prije ili kasnije. Na vama je samo da ga
potapšate po leđima i kažete bilo što, u rasponu od "ma sve je u redu, shvaćam te, događa se" do "gdje sam bio, što sam radio, kako sam se na rođeni kurac nasadio" (riječima velikog Ramba Amadeusa). nema potrebe za tučom, vrijeđanjem niti nasiljem. Vi ste svoj dio posla odradili, oprali sebe i poravnali neraščišćene račune. Vi ste pripremili teren za bitku, doveli protivnika na bojno polje i porazili ga, fizički mu jedino pružajući osmijeh i ruku utjehe. Nema budale koja će nakon toga biti nesvjesna da se popiknula upravo preko vas, a vi ste podigli cijelu stvar na nivoe daleko iznad fizičke realnosti.
Ovo su zakoni gornjeg astrala koji se moraju shvatiti prije nego li i počnete pomišljati
na monadične duhovne sfere čiste energetske integriranosti. Bili ste slabi, prestali ste biti slabi i sada ste jaki. Svemir vas više neće dirati.
Integracija može početi.
Post je objavljen 29.11.2014. u 13:26 sati.