Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/builderica

Marketing

"TEŠKI" LJUDI



Nikad mi nije bilo jasno i neće, zašto su neki ljudi uvijek „kontra“. Zašto im je želja kad upadnu u jednu harmoniju, da tu harmoniju uzdrmaju i unište svojom negativnom energijom, koja u konačnici njih uništi…Ali oni toga nisu svjesni…
Uvijek sam na poslu, na svakom Projektu, radila na tome da na samom početku stvorimo tim …Koji ima isti cilj…Svi poštujemo rad onog drugog i radimo isključivo u interesu Projekta, a naravno time i svih sudionika u projektu…Često sam sklona tome da na svoja leđa natovarim i obveze koje mi ne pripadaju, ali kad vidim da netko neće i ne želi, ja opet, u interesu Projekta, preuzmem i dio koji nije moj, sve da se obavi sve potrebno na najbolji način i da se dođe do cilja kojemu svi težimo…Uspješno izvedenom i završenom Projektu… I kad se rezultati itekako vide, kad trud svih uključenih postane uočljiv i opipljiv, netko se pojavi i kao iz „neba pa u rebra“, pokuša sve destabilizirati…Umanjiti vrijednost svog uloženog truda i rada….
Nastoji omalovažiti trud rad i gledati samo probleme i ono što još treba dovršiti, ne osvrćući se na ono što je dovršeno, a što je već pola puta pređenog do uspješnog dovršetka… Cilj je reći, da ništa nije dobro kako bi se pokazalo da će biti dobro tek kad se ta osoba uključi, a bez koje se već uspješno prošlo više od pola puta, i ako nije htijela sudjelovati u bitnim stvarima, one su se bez nje riješile i sad joj je krivo što bi netko drugi mogao pobrati zasluge za uspjeh…Takve zovem, sitni mali kompleksaši…siromašni u duši, pa im tu prazninu nitko i ništa ne može popuniti… Glume nezamjenjive i nedodirljive…I kad vide da su, itekako, zamjenjivi, rade probleme da bi na taj način opravdali svoje postojanje…Uvijek ,privatno, bježim od takvih ljudi…Na poslu ih, na žalost, ne mogu izbjeći…I koliko god se trudila, neutralizirati ih se na miran način ne može , dok ih „ne provalim“ i ne saspem im u lice što ih spada, situacija se ne mijenja…jer oni ruju i rovare, gore od svih krtica i rovaca ( sve životinje volim bez iznimke i mislim da su bolje d ljudi)…I ne može se s njima na lijep način, na žalost… A to iscrpljuje…Oni se hrane pozitivnom energijom i odšilju negativnu….
Zato kažem „ Nema teškog posla !“…“Postoje samo,“ teški“, ljudi!“…Komplicirani i uvijek spremni da zapapre i kažu da nešto nije dobro, pa makar se to, nešto, još nije ni počelo raditi…Ali treba unijeti negativnu energiju, sumnju u redove tima, koji besprijekorno funkcionira…Unaprijed obezvrijediti…
I ono što me još više čudi kod takvih ljudi je njihova brza transformacija… Da čovjek misli kako je lud i umišlja… Kad im onaj od kog ovise, ko je iznad njih po hijerarhiji, kad im taj „netko“, ukaže na neprimjerno ponašanje… U stanju su se za manje od dvadesetčetiri sata skroz „preobratiti“, postati svoja sušta suprotnost i poreći sve ono što su prije rekli…Prestrašno!…Možete zamisliti da živite i radite s nekim tko danas misli i radi jedno i to vam govori…A sutra nešto što je suprotno onome od jučer, a što je tvrdio i šakama i nogama i glavom ludom….
Žalim, u konačnici, takve ljude, jer nije njima lako sa samima sobom…. Mislim da se puno puta pogledaju u ogledalo i pitaju „Tko si ti ?“ i ne nalaze odgovor, jer ga nema…Oni se to pitaju, ali odgovora nema , jer to su ljudi bez stava, karaktera, osjećaja za timski rad za druge…To su iskompleksirani i jadni ljudi koji će takvi i umrijeti…Njihova negativna energija uništava im i tijelo i duh i oni se lako prepoznaju…Ali od njih ne možeš pobjeći….Možeš samo imati puno više pozitivne energije nego oni negativne i puno više dobrote od njihove zloće…Samo na taj način ih možeš pobijediti… Drugog načina nema!


Post je objavljen 01.09.2016. u 20:55 sati.