vuku se kroz parket
u prostoru bivaju
opserviraju
linjaju
ljušte i vlaže
nepomerajući svedoci
ostave duša
ponekad sa nekom mrljom
zaljujaju se
k'o zavese u bolesničkoj sobi
uvek su tu
i mame pukotinama
brana s tla duševnog osećaja
opružaju se i bacaju u lice
gipsanu prašinu