Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/spaceworld

Marketing

Dok letim na krilima svojih misli i slažem oblake kako bi stvorio samo svoje nebo pitam se imam li uopće potrebe sletjeti.
Oblake kojima slažem slagalicu svog neba našao sam na mostu iznad ponora vlastitog iskustva uspavanog u odajama straha jer još uvijek se bojim da ću opet ponoviti iste greške. Stojeći tako na sredini mosta hrvao sam se sa odlukom na koju stranu ići.
Jedna strana mosta vodi putem mojih želja a druga strana mosta široka je cesta mojih potreba. Želim li imati tolike potrebe i da li je uopće potrebno imati želje. Pitanje je na koje ću u oblacima svojeg neba tražiti odgovor.
I sad se budi savjest....taj propali saveznik razuma koji umu ne dozvoljava da vlada.
Savjest,ta kukavica koja uvijek mora imati pravo i sad i opet po tko zna koji puta ..evo je...ustala je iz svoje postelje i budno prati moje poteze. Tek što sam izložio svoj prvi oblak na nebu mog života savjest se umješala i napravila smutnju,postavila pitanje : Razmišljaš li da ti se nebo može toliko svidjeti da ostaneš?
Razmišljaš li šta se može desiti kad zapušu vjetrovi ?
Hočeš li uspjeti složiti oblake kao sada ili češ krenuti nekim novim putem?
Savjest ima pravo.
Zašto slagati nešto što dahom vjetra u trenu može biti uništeno.
Misli se zbune,krila zaklope a java zamjeni san.
Želim li imati tolike potrebe i da li je uopće potrebno imati želje pitanje je na koje odgovor neće dati oblaci,pitanje je na koje će odgovoriti život..a ja ...i dalje ću na krilima svojih misli tražiti način da stvorim svoje nebo. Nebo ispod kojeg ću biti sretan,nebo ispod kojeg ću osjetiti ljubav,nebo koje će k sebi primiti svaki oblak koje moje srce zavoli,nebo koje će postojati samo u mojem snu...i znam da ću ga jednom imati...pa makar na krilima svojih misli nosio svoju dušu u neki novi život.


Tebi koja očima govoriš
Usnama gledaš
Tebi koja postojiš
Koja dušu svoju nedaš
Ni vragu
Ni bogu
Ni zemlji
Ni nebu
Pišem ovu pjesmu
A još ne znam temu....
Al onda krene
Riječ na riječ
Stih na stih
Znam
Ti nisi jedna od njih
Koju želim
Koja će moja biti
Voljeti me
Sniti
Ali ipak postojiš
Vidjeh te..
I dok hodamo tako
Pod istim nebom
Dok nas isto sunce grije
Pitam se
Kom si želja
A kom potreba
Možda  bog još odlučio nije
Hej
Pogledaj se
Spremi suze
Lijepa si
Dušom čista
Kao potok voda bistra
I nek te ponese
U dahu
Vjetrom tvojih misli
Da stvoriš svoje nebo
I osjetiš se voljenom
I osjetiš se sretnom
Zauvijek



Hvala S.F.

Neznam kako ni na koji način..jedna istina bila je dovoljna da shvatim sebe i vratim se kući...k sebi




Post je objavljen 21.08.2016. u 21:38 sati.