Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sjedi5

Marketing

36. Oproštaj s jednom generacijom

Na kraju 4. razreda mi učiteljice uobičavamo s djecom napraviti priredbu. Ona se uobličava i vježba skoro mjesec dana. Djeca joj se raduju i s nestrpljenjem je čekaju.

Naravno da sam i ja ta koja joj se neizmjerno veseli. Za tu prigodu posebno se dotjeram.




Na priredbi djeca pokažu sve svoje sposobnosti (pjevanje, sviranje, recitiranje, vođenje programa, žongliranje, ples, pričanje viceva, rad na računalu i dr.). Učiteljice nastoje da u programu sudjeluju sva djeca i izabiru se točke u kojima su najuspješniji. Na svečanosti učiteljica može i prirediti prezentacije s fotografijama od 1. do 4. r.

Za ovu generaciju priredila sam 4 prezentacije uz prigodnu glazbu:

- izlet,
- projekt Najbolji navijači,
- maškare i
- lude frizure.

Bilo je to iznenađenje za roditelje i djecu jer su to fotografije iz moje arhive koje nikada nisu vidjeli.



Na priredbu koja bude u poslijepodnevnim satima pozivaju se roditelji, djedovi i bake, braća i sestre i ostali gosti. Svečanost vode i otvaraju djeca. Tek tada kad ih vidite na djelu shvatite koliko su napredovali u te 4 godine i kako su vrlo samostalni.

Već dvije generacije pratkticiram da na kraju priredbe bude mala zakuska i okrijepa, a na samom kraju slijedi igra graničara roditelji protiv djece. Zanimljivo je gledati s koliko žara i veselja djeca gađaju baš svoje roditelje.

Već treću generaciju djeci na kraju poklonim podatkovni DVD sa svim njihovim fotografijama od 1. razreda te prigodnu pjesmu koju za njih napišem. I djeca mene obdare cvijećem i darom.

Prošla generacija uspjela me je čak i rasplakati jer sam od njih dobila knjigu sa njihovim fotografijama i rečenicama upućenih meni. Od ovogodišnje generacije dobila sam poklon bon da si sama načinim sličnu knjigu.








O obdarivanju učitelja i prosvjetnih djelatnika imam svoj stav, a to je da dar ne smije biti skupocjen i da ga učiteljice preko svojih prijateljica ne smiju naručivati kao što sam čula da se negdje radi. To je prestrašno i trebalo bi se prijaviti.

Najvrjedniji dar je onaj kojeg djeca sama načine, kakva zajednička slika ili čestitka.


Generacija mačića imala je iznenađenje za roditelje. Na samom kraju priredbe izašli smo svi van, stavili rajfove sa ušima, nacrtali si njuškice i brkove i djeca su izvela svoj ples koji su sami izmislili i izvježbali. Zanimljivo je što su u ovoj generaciji željeli plesati i dječaci. To me posebno obradovalo.

Asistentica i ja smo bile maskirane.




Mačići moji

mačići htjeli ste biti
nestašni, veseli i znanja siti
hranila sam vas svakog dana
ponekad bila prava mama

u četiri godine druženja našeg
postala sam dio života vašeg
puno toga zajedno smo prošli
i eto da kraja druženja došli

mačići moji, vi idete dalje
u nove spoznaje, nove sanje
na rastanku ovom želim vam reći
sada kada ste mačići veći:

ne grebite, ne pršite jedni na druge
volite život i sve ljude
učite vrijedno kao do sada
u razredu sloga i veselje nek' vlada

ne dozvolite zloglasnom pubertetu
da napravi veliku štetu
budite ponos meni i školi
i znajte da vas učiteljica neizmjerno voli


Jedva čekam da dovršim knjigu u programu fotoknjige.hr. To će mi biti trajna uspomena na moje mačiće.

P.S. Hvala svim mojim posebnim uzvanicima: kolegicama, vodiču D i našoj blogerici Zvonki koji su mi bili podrška i pomoć.

Post je objavljen 21.08.2016. u 11:10 sati.