Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/edoimedo

Marketing

Svjetlo ugaslih očiju Janko Matko





Svjetlo ugaslih očiju Janko Matko

Izdavač: Večernji list

U stara vremena kada je djevojkama i mladićima bilo vrijeme za udaju/ ženidbu roditelji su birali iz koje obitelji će biti mladić /djevojka . Kada se Tomislav htio ženiti roditelji su mu predlagali sve djevojke koje su dostojne za dom jednih Brezarića. Ali Tomislav je zavolio siromašnu Zorku kojom njegov otac nije bio zadovoljan , ali majka je rekla neka uzme za ženu onu koju voli. Tako su se Tomislav i Zorka vjenčali protiv volje Tomislavovg oca. Od majke su dobili blagoslov i bila im je podrška u svemu. Zorka i Tomislav su imali petero zdrave ,prekrasne djece. Ali kako nesreća nikad ne spava tako je i njihov sin Dragomir dobio veliku vrućicu , te je nako te temperature ostao slijep. Roditelji su ga vodili kod liječnika ,ali nažalost ništa nije pomoglo. Tako je Zorki preostala smo nada da se dogodi Božje čudo. Vođena time Zorka je išla na sva hodočašća u okolici Krašića , čak i dalje. Putovala je sa Dragomirom i u Lurdes , ali čudo se nije dogodilo i Dragomir nije progledao,ali je čuo u vlaku za sljepačku školu. Kad je bilo vrijeme za školu roditelji su ga odveli u sljepačku školu u Zagrebu. Kao vrlo bistar i pametan dječak naučio je čitati i pisati , izučio četkarski zanat , a uz to je naučio svirati orgulje i violinu. Dragomir je kao mladić bio vrlo zaljubljive prirode ,ali nijedna djevojka ga nije htjela samo zato što je bio slijep. Nije želio novčano ovisiti o nikome pa je tako u svojoj sobici izrađivao četke ,a roditelji su mu pomagali kad god bi mogli. Sa ocem je išao na sajam i jako lijepo zarađivao za ono vrijeme. Njegova majka Zorka molila je Boga da unatoč svojoj sljepoći Dragomir bude sretan. U tom uvjerenju umrla je u najboljim godinama. Nakon nekog vremena Dragomir odlazi u Zagreb i zaposli se u Udruženju slijepih. U mislilma su mu uvijek bile majčine riječi „ Bit ćeš sretan,sine, meni je obećano.“ Dragomir uz pomoć dobrih ljudi nalazi svoju životnu družicu Jelicu, njegovo „svjetlo ugaslih očiju.“

„ Izvorni roman i autentično svjedočanstvo iz prigorja o neobičnoj sudbini slijepog mladića i njegove odabranice, čijoj je sreći kumovao osobno pisac Janko Matko“

Još bi ja vama pisala o ovom romanu ,ali budem previše toga otkrila . I sad sam napisala možda i više nego što sam trebala. Tužna priča sa sretnim završetkom. Za ovaj roman savako si pripremite maramice jer vjerujte biti će vam potrebne. Pisac u svim svojim romanima vjerno opisuje muku i život seljaka te njihovu pobožnost , tako ni u ovom romanu toga ne nedostaje. S obzirom da sam ove romane pročitala po dva puta , uvijek se rado vraćam čitanju. Tako sam i „ Svjetlo ugaslih očiju „ pročitala i po treći puta . Iako znam što je i kako bilo uvijek me rastuži. Ova me knjiga svaki puta iznova iznenadi i moram reći da mi je jedna od najdražih , bez obzira što je tužna. Kad sam je prvi puta čitala u srednjoškolskim danima ( a bilo je to davno) ostavila je duboki dojam u meni koji se ni dan danas nije ugasio.
Onaj tko nije pročitao , neka uzme i pročita jer uistinu je nešto posebno .


Post je objavljen 20.08.2016. u 09:59 sati.