Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dramskaumjetnica

Marketing

Thoughts...

I odjednom shvatiš da više nisi ona mala djevojčica, da si već
dugo odrasla osoba...I da nekoć beskrajno dugi sati namijenjeni
za igru sada prebrzo prolaze. I da život brzo prolazi. Kažu nakon određenih godina i sve brže. Ponekad mislim o tome što ako je sve san i ako se najednom probudim i ponovno budem ona mala djevojčica. Željela bih uvijek ostati dijete u srcu. Što je jedan ljudski život u trajanju od nekih osamdesetak godina naspram vječnosti? Tek jedna mala kap. I onda se pitaš što sam sve dosada postigla, što još nisam, što želim, što mogu, a što ne mogu. I ponovno si osvijestiš da ima toliko toga i nadaš se da ćeš imati vremena, ali i sreće za sve to ostvariti. Svi mi želimo ostaviti neki trag iza sebe, napraviti nešto vrijedno, pozitivno, važno, postati netko koga će se sjećati s ljubavlju. Ako čekamo pravi trenutak, on nikada neće doći jer nikada nije pravi trenutak. Ponekad se treba odvažiti i upustiti se u nemirno more jer nitko nam neće reći kada je "pravi" trenutak. Mi sami biramo kada je. Postavljamo si neke prioritete, ciljeve, imamo neke vizije, snove, maštanja, ambicije. Čovjek nije potpun ako nečemu ne teži, ako se nečemu ne nada. Koliko ljudi na kraju svog života bude zadovoljno? Vjerojatno i tu, kao i u svemu vlada ravnoteža. Kroz glavu mi prostruje razne misli pa se znam pitati što bi bilo da život traje vječno, kamo odlazi ljudska duša nakon smrti, što će biti za deset ili petnaest godina, kakav će ovaj svijet biti u budućnosti.

Život treba nekome ili nečemu žrtvovati, pronaći neku svoju strast i slijediti je. Dati se za ljubav, za voljenu osobu, obitelj, dijete ili karijeru. Netko me nedavno pitao koji je smisao života, a ja sam odgovorila da je smisao u tome da sam nađeš smisao. Ne potoji univerzalni smisao, ne postoji unaprijed utkan put i u tome i leži sva ljepota, u otkrivanju, u traganju, u osluškivanju onoga ispod površine. Život može biti čudesan, svaki novi susret, nova osoba, novi razgovor, svako novo iskustvo, neplanirani put, nova knjiga može ti otvoriti neka druga vrata. Svaki novi zalazak sunca, uvijek u drugim nijansama, ali tako predvidiv, može ti otvoriti nešto novo, drukčije, probuditi u tebi davno zaboravljenu misao ili potisnutu ideju.

Ti si moj najljepši i najveći Božji dar, hvala ti na svoj ljubavi i nježnosti, na podršci i razumijevanju. Hvala ti što si moj životni suputnik i snaga. Život s tobom poprimi još ljepše boje. S tobom i sitnice dobiju drugu dimenziju. Da, "sve je neobično ako te volim".Ti si moj oslonac, sigurna luka i bezuvjetna potpora. Hvala ti što umiješ doživjeti i moj najskrivenije osjećaje i što se trudiš pogledati svijet mojim očima. Hvala ti za svaki dan i noć koje dijelimo skupa. Hvala ti za sve ono što si učinio i što nisi, što si rekao i što nisi rekao. Hvala ti jer si baš takav kakav jesi, jer smo vezani srcem i jer me činiš boljom osobom. Hvala ti za sve što je bilo i za sve što dolazi, vjerujem da su pred nama još mnoge sunčane i zlatne godine. Čuvam svaki tvoj korak i osjećam te duboko u sebi. I ne prođe dan, a da ne zahvalim jer si baš ti moj. <3






Post je objavljen 10.08.2016. u 20:57 sati.