Evo, da pribilježim.
Od danas unatrag.
Mojem djetetu danas je rođendan.
Ona je, od osoba koje sam srela u životu, nešto najbolje što mi se dogodilo.
Najveći poguravatelj, a sve u ljubavi.
Danas i dalje luduje bura.
Lomila su se stakla noćas!
Konstantna je buka
huka i guranje
vrlo je zamorno.
V. je morao hitno otputovati u Zagreb.
Uspio je uhvatiti neki moment
kad je cesta jučer bila otvorena.
Kaže da je bilo jezivo
kako bura nosi auto kao list.
Nasreću , bio je krkljanac i
vozilo se jako, jako sporo.
Sinek je napravio p***ariju
sa kompanjonima
(zato taj hitni suprugov comeback)
u igri su derneki, tučnjave,
policije, operacije i bolnice,
totalni lowlife
što ljudi toleriraju
što prihvaćaju kao opravdanja
zgrožena sam, zabrinuta.
Osupnuta, gledam bez teksta.
Nije da bi itko uvažio što kažem
pa samo promatram u nevjerici.
Iz Istre smo se morali vratiti
dan ranije od planiranog
(tj. spustiti se sa podnožja Učke
do podnožja Velebita).
Jer, već u četvrtak su najavili
sve one kijamete za vikend.
Onda se još dogodilo
sve što se dogodilo
i krenuli smo
ludi od svih briga
već u petak oko podneva.
Kako smo putovali
crni oblak nas je slijedio
ali smo uspjeli proći taj put
bez gromova , munja i bure.
Kad je zadnji komad prtljage
prenesen iz auta u vikendicu
počela je kiša.
............
Sve to zvuči kao velika zbrka
kao oblak otrovnog dima.
Sranje kroz gusto granje.
............
I tako, sad smo tu.
Dvije nećakinje,
baka i deda,
kćer i ja
i bura.
Čarobna sedmorka.
Post je objavljen 07.08.2016. u 16:45 sati.