Koliko puta ste u životu bili ljuti na svoga Boga? Koliko ste puta imali osjećaj da vas je napustio? Dao vam nedaće, siromaštvo, napuštanje od voljenih osoba te neizlječivih bolesti? Koliko ste se puta u životu zapitali zašto ja , Bože? Zašto baš meni od svih ljudi na ovome svijetu? Nisi li me mogao poštedjeti nekih iskušenja i nedaća?
Jeste li imali osjećaj da kad preskočite jedan level nedaće dolazi druga i da koliko god se trudite ne možete pobjeći jer vam je to zacrtano pri rođenju?
Taman si mislite " da pobijedio sam, jak sam, ne može mi nitko ništa" i onda se iznova nađete ispod dva metra ledene vode i ne vidite nebo.
Zapitate se što sam ti Bože skrivio da si mi odredio takav život? Jel ti taj dan bilo dosadno, pa si odlučio:
" ajde da se imam s kime poigrati, da vidim kako će ovaj skakutati po mećavi i grmljavini"?
Zašto ja nisam Božji miljenik? Zašto drugi mogu imati sve, miran život, stabilnu financijsku situaciju, zdravlje i na kraju krajeva sreće????
Ne bismo li svi mi trebali biti Njegovi miljenici?
I tako sam ja bila ljuta neko vrijeme na njega jer sam smatrala da mi je "natovario breme koje ne mogu nositi"
Razočarana što sam ja baš ta koja mora odigrati sve Njegove glavne uloge.
Kako sam upoznavala svijet i sretala različite ljude koji su mislili da su Bogom dani shvatila sam da sam ja zapravo Njegova miljenica.
Zapravo, On mi je dao snagu i slobodu da ga pratim po svome i "cupkam po njegovom ritmu"
Ponekad izgubim korak al nakon par dodatnih sati poduke postanem najbolja učenica. Ipak, mi je dao sreće i dovoljno pameti da uvidim i smijem se svakakvoj ljudskoj stupidnosti.
Neprekidna iskušenja koja nas dovede do savršenstva jer zapravo smo savršeni kao njegovi miljenici. Jer da to nismo, ne bi hodali ovom Zemljom sa svim unutarnjim emocijama koje nas čine ljudima. Čovjek je najteže i najljepše biti, zar ne?
Post je objavljen 06.08.2016. u 14:16 sati.