Biti ili ne biti
Već neko vrijeme sam sam.
Nije pitanje nemogućnosti nego osobnog odabira. Smorili me površni odnosi,
uvjerio sam sam sebe kako je normalno zdravo. Tako sam se našao u mučnom dugotrajnom odnosu u kojem ništa nije bilo normalno, a još manje zdravo. Nisam taj tip. Ne mogu se miriti nekim poluodnosima samo zato da bi me netko ili sam sebe smatrao normalnim.
Ne pije mi se kava i ne raspravlja mi se o susjedima i njihovim navikama.
Jebe mi se što žena u lokalnom supermarketu gaji mržnju prema svima zbog osobnih frustracija.
Ne želim da je pravilo zajednički godišnji odmor, nit da je normalno da me konstantno propituješ gdje sam i sa kim. Jebeno ne volim datumski sex proforme, jer bilo bi ok odraditi to jednom dnevno, il u dva dana.
Jebeno želim odlaziti od doma i osjetiti da me peče iznutra što odlazim od tebe, i želim onaj osjećaj da se želim što prije vratiti ali ok je raditi i druge stvari. Želim ti moči reći kako mi se netko svidio, a u biti znati da te ne bih mijenjao za ništa na svijetu. Želim tvoje mane, one su mi najdraže jer njih moram voljeti. Želim te gledati dok radiš nešto nespretno i otimati se potrebi da priskočim upomoć, no preslatka mi scena pa ne želim. Napasti te 5 puta dnevno iz potrebe i želje.
Želim svaki kut tvog bolesnog prljavog uma da vidim dal me možeš nadmašiti i osmijeh kada ti ispričam neku od svojih odvratnosti. U biti želim toliko voljeti da možeš biti slobodna......
Post je objavljen 26.07.2016. u 16:59 sati.