Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

ŽIVEO, BURAZERU – No.2.





Nije mi na kraj pameti da bih se postavio u ulogu odvjetnika pomoćnika ministra Turizma gospodina Roberta Pauletića koji je napisao tekst «ŽIVEO BURAZERU» objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, 29.07.2008. koji je podigao prašinu revnih Hrvata osuđujući gospodina Pauletića i napadajući ga svim mogućim pogrdnim komentarima, a sve pod krinkom zaštite vrlog Srbina koji je eto napadnut od nekog tamo tobože Hrvata šoviniste. Pa da ne duljim prenjeti ću uvod spomenutog teksta.
- Na teraci paškog hotela grupa srpskih turista uzela nam je mista: «Burazeru, brže, bre! Burazeru!», vika je na konobara šef družine, gol do pasa, s drobinom i zlatnom lančugon. Izaša san iz hotelske sobe u mistu Pagu, otok Pag, a žena i ćer, sređene za večeru, desetak metri za menon.
- «Izvin'te, rekoše mi da ste vi ovaj krajsler, je l' možete da pomerite kola malo?», presrela me neka neloša crnokosa. «Pomerim…šta?», zbunila me. «Pa kola. Trebalo bi da kola pomerite!», pogledala me ka da san nenormalan: «Moramo i mi tu da parkiramo!» «Dobro, nema problema, posli ću, sad žurin na večeru!», otkačija san je, a Papučica me sumnjičavo dočekala: «Šta je tila ova od tebe?». «Da pomerim kola», odgovorija san kratko. «Ajde ne zajebaji! Šta je, Srpkinja?. «Slušaj, Švabica očito nije». «Ne virujen ti, lažeš. Ajmo vidit registraciju!» Našli smo na parkingu ne jednog nego tri BG auta. Dva beemvejca i jedan audi. Parkirali smo se utisno, zbilja bi trebalo da se pomer…jebate, šta je meni?

Sačuvao sam tekst da bih danas naišao na scenarij gospodina Pauletića i to u mom istom Pagu ispred roditeljske kuće, gdje dnevno vodimo borbu sa parkiranjem a da slučajno nebismo bili kažnjeni što smo krivo parkirali.


I dok se mi stiskamo u vlastitom dvorištu pod cijenu zauzimanja ulaznog prostora, jer nam naši vrli paški komunalni redari uredno stavljaju papire sa kaznama iako znaju tko je vlasnik automobila i zašto se tako parkirao, naš vrli drug Beogradski uzeo je sebi za pravo da parkira svojeg Mercedesa na smom ulazu u hotel «Pagus», bez da ga itko od djeltnika hotela upozori da je krivo parkirao svoj automobil, i da u neposrednoj blizni postoji parkiralište gdje mogu parkirati.

I dok uredno mene upozoravaju kako nebi smio prolaziti kroz hotel do plaže, znajući jako dobro da nisam gost, za razliku od spomenutog gosta na čijem automobilu nećete naići na kaznu komunalnog redara, jer to je hotelski prostor.

Vrli čitatelji teksta gospodina Pauletića proglašavali su tekst šovinistički, a ja ću u ime tog šovinizma podastrjeti fotografije da pokažem, onako kako je i sam gospodin Pauletić završio svoj tekst, da su kune, kune, pa makar bile i srpske.

Jedan od komentara glasio je: «Primjer kako niste pomjerili auto (ako je bilo mjesta za to) je loš jer treba nekome pokazati dobronaklonost i dobrodošlicu, na njegov primitivizam treba odgovoriti boljom kulturom, mislim da znate što sam htio da kažem.»
Dok mi primjerima trebamo stalno dokazivati našu kulturu, oni i dalje nasuprot svih mogućih upozorenja na tjeralicama imaju 42. hrvatskih branitelja, a mi i dalje činimo sve da im se «pomerimo» u vlastitoj Domovini, na kućnom pragu, kao da se nismo borili protiv te njihove bahatosti, nego kao da smo im samo zavidjeli.



Post je objavljen 25.07.2016. u 21:06 sati.