Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kakotikupus

Marketing

emajl

ne, ne mislin na oni emajl šta služi kao zaštita na tečama i kadama nego na ovi suvremeni, virtualni. od kada se pojavija ništa više nemoš zaštitit sve uvati ruzina pa san ja onda odlučija da je puno bolje da njega uvati ruzina nego mene.

naime slušan ove moje prijatelje šta radi prirode posla moraju baratat emajlom. jebate koja je to jebada, prime do pedeset emajla dnevno. prvo mu je, ujutro kad otvori oči, vidit ko ga je emajlira e onda do marende čita te emajle, a poslin marende mora dat glazuru na svaki, ako kojin nesretnim slučajem nekom ne odgovori eto ti sutra oma novi emajl sa protestnom notom, i tako uglavnom potroše dvi/trečine radnog vrimena na emajliranje a da ni kurca nisu riješili, jer oni sa druge strane nije razumija ni šta triba pitat a kamo li da će razumit šta mu je ovi odgovorija.

iman tako jednog kolegu kojeg san zva telefunkenom da nešto provjeri a on meni da me ne čuje dobro i da mu pošaljem emajl. pošaljem ja njemu emajl a on odgovori u roku oma da nije opremljen za provođenje tog zahtjeva. jebote, mislin se, jesi to oma moga reč a ne da me jebeš sa emajliranjem, normalno da san ga oma zva na telefunken i reka da mu više neću slat emajle, a ako šta triba da me zove jer neću čitat ni emajl. i to tako funkcionira.

nekidan sa isto tako posla jedan emajl, jer druge mogućnosti nije bilo, i to sa službenog emajla pošto oni moj privatni ne radi, u stvari radi kad šaljem ali ništa ne prima, biće ga ovi u tekomu zbog neaktivnosti isključili. i sa bi se ja ka triba zajebavat zašto mi ne stižu emajli, ae moš mislit šta san se nasekira, ko me triba može me dobit na telefunken a ni na to se ne javljam ako je broj nepoznat, tj. ako mi nije u imeniku. eni vej, poslin par dana čitan poruku "pa jel ti ikad čitaš emajl"? nisan, reka san ti da ja to ne otvaran, a i kad otvorin onda je hrpa onih službenih pa ne vidin privatni. u principu brišen sve starije od tri dana jer me uvik obavještava da mi sandučić pun pa se može dogodit da obrišen i one privatne.

di su ona lipa vrimena kad su ljudi pisali pisma, pa ono iščekivanje dok ti pismo stigne, pa onda smišljanje štaš odgovorit, a kad počneš popiješ guc kave i napraviš đir po boravku, usput štako i pojiš jer znaš da imaš vrimena pošto će oni tamo to tvoje pismo dobit tek za pet dana, u najbolju ruku, a dok odgovori proč će još misec, a ne ovi emajl.

ne kažen da ne triba ić u korak sa vrimenon, al bogami ne tribaju nas te novotarije ni prigazit. uostalom ako toliko vrimena trošin na emajliranje neću se imat vrimena kad otuširat jer dok sasuši ja ću zagorit.

Post je objavljen 18.07.2016. u 18:27 sati.