Dakle sad kad smo se više ili manje uspješno suočili s vlastitom častohlepnosti i narcisoidnosti, i utvrdili da vrijeme ovdje provodimo uglavnom uljepšavajući sliku o sebi, jer ljudi to rade u stvari se ničim drugim i ne bave, kako bi se dopali drugima.
Doduše različiti su stilovi koji se koriste, od onih dijametralno suprotnih, dakle uvlakačkog koji podrazumijeva bezuvjetno odobravanje i divljenje svemu i svačemu, i onom dominantnom gdje se ispoljavaju svoje alfa karakteristike pa se svemu suprostavlja i nameće drugačije mišljenje čisto suprostavljanja radi, pa do onih rijetkih pojedinaca koji pokušavaju biti objektivni, dok im ne dopizdi jer objektivni neminovno svima idu na živce te se i oni u konačnici prepuste struji manjeg otpora, uz povremena buđenja.
U svemu tome je zanimljivo da po insajderskim informacijama, iz krugova kojima su te informacije dostupne jedan od najčitanijih blogova je blog autorice koja ne objavljuje naročito često, koja gotovo nikad ne komentira druge blogove, i koja u pravilu ne odgovara na komentare, a da i odgovara ne bi se naročito umorila jer se na njenom blogu komentari pojavljuju jako rijetko.
Inače autorica je i meni jedan od omiljenijih blogova, jako mi se sviđa njena surova iskrenost, kirurška preciznost, i neopterećenost tuđim mišljenjem.
Eto zar to nije nepravedno, da je netko takav, čitaniji od nas koji se toliko trudimo, pišemo kao da radimo na normu, komentiramo do iznemoglosti, odgovaramo na komentare dok nas prsti ne zabole.
Ali to je život, nekad trud jednostavno nije dovoljan.
Post je objavljen 15.07.2016. u 14:17 sati.