Narančasti mjesec i male crne ptice. Crkveno zvono zvoni. Lagani povjetarac blaži vrućinu dok se spušta topla ljetna večer. Gledam nebo, ptice i narančasti mjesec. Jedan avion osvijetljen zalazećim Suncem već je nestao u daljini, samo još njegova buka dopire do mojih ušiju i ona postepeno nestaje. Ptice veoma glasno cvrkuću, puno ih je nebo. Razigrane su, brze. Gleda ih nijemo narančasti mjesec kao da se čudi toj razigranosti dok on mirno stoji. Tada nebom zaplovi jedan predivni galeb...
Osjećam dodire laganog povjetarca na koži i ljepotu ljetnog predvečerja. U mojoj duši je mir, spokoj, sreća… Želim da potraje.
Post je objavljen 14.07.2016. u 11:40 sati.