Marketing
Pješčanici novog doba
Dječje igralište kod "Raketa" na Zelenom trgu. Snimio: Vanja
Već se nisam dugo dotaknuo teme dječjih igrališta, no ovih dana sam imao dva povoda da se ponovo vratim toj meni uvijek omiljenoj temi!
Nakon duuugo vremena je moju kćer, sada već 12-godišnju, uhvatila nostalgija za igrom u pijesku pa me je zamolila da odemo na neko dječje igralište na kojem još postoji pješčanik. Njih je sada već vrlo teško naći jer su pod raznoraznim izlikama (najčešće "higijenski razlozi") pješčanici istjerani sa gotovo svih novijih igrališta, a i na starijima je većina pretvorena u nešto drugo. Ta me pojava jako ljuti jer i da je higijensko stanje tih pješčanika zaista tako loše (a nije, to je potvrdio i naš ovotjedni posjet) opet će djeca nakon igre oprati ruke (kao što bi oprala i da je pijesak 100% čist) i sve bi bilo u redu. Igrali smo se moja djeca i ja tokom njihova odrastanja u stotinama pješčanika i nikad nam ništa nije bilo jer smo uvijek nakon igre dobro oprali ruke.
Uglavnom, za ovaj put smo posjetili dječje igralište kod "Raketa", na Zelenome trgu, koje je posebno ne samo po tome što ima lijepi veliki pješčanik već i jedan od rijetkih preživjelih metalnih vlakića koji su dušu dali za penjanje. Cura si je izguštala pentranje po vlakiću, poigrala se i na drugim spravama, a onda smo krenuli do pješčanika koji je zaista vrlo velik. Podijeljen je u dva dijela, sjeverni je u uzornome stanju i vidi se da je u čestoj upotrebi, a južni je pomalo zanemaren, no nije problem u smeću već u sjemenkama stabla koje se nalazi uz njega i kojega po pijesku ima u velikim količinama, a tu i tamo raste i nešto malo trave. Što se pravoga smeća tiče, u pijesku smo pronašli jednu mokru maramicu, ostavljenu tko zna kada, i papirić od bombona, dok od toliko spominjanih mačjih i psećih drekova nije bilo ni traga (više je smrdilo iz grmlja oko igrališta). Dakle, igru nije ništa ometalo i proveli smo tamo lijepa dva sata zabavljajući se pješčanim gradnjama.
Ali, ono što me je ovih dana iznenadilo - uglavnom u pozitivnom smislu - je pojava velikog pješčanika na nultoj etaži trgovačkog centra CC1 east! Iako se stalno žalim(o) kako se malo pomalo sav život seli u trgovačke centre i da ljudi više ne znaju/ne mogu zamisliti ni jedan segment života bez tih objekata, bilo mi je drago vidjeti kako su i oni prepoznali potrebu/želju djece da se igraju u pijesku i kako je takva "amorfna igra" (za razliku od mnogih drugih gdje djeca samo "gutaju" unaprijed pripremljene sadržaje) potrebna za razvoj dječje kreativnosti. Da, priznajem, vjerojatno je ta ideja ostvarena tek kao sredstvo za ostvarenje još većeg prometa centra i veće dobiti ... ali, ovo je "sredstvo" ipak usmjereno i na opću dječju (i roditeljsku) dobrobit.
Za kraj, podsjećam vas na jednu moju prastaru ideju o Muzeju dječjih igrališta - tko zna, možda se ona jednog dana i ostvari - i to u krugu nekog trgovačkog centra?
Trgovački centar City Center One East. Snimio: Vanja
Post je objavljen 14.07.2016. u 11:32 sati.